Osnovna škola Popovac

Učiteljica razredne nastave iz naše Područne škole Branjina, Ana Predojević, ponukana pomalo zaboravljenom tradicijom ove se godine odlučila kroz cijelu školsku godinu s učenicima raditi na školskom projektu Ne zaboravimo kaj. Projekt je obuhvaćao sve nastavne predmete. Razlog osmišljavanju projekata svoje korijene vuče još iz 1945. godine kada su u naša mjesta Branjinu i Popovac, uz druga baranjska mjesta, kolonizirani Zagorci i Međimurci. Doseljenici su u tzv. baranjski trokut ponijeli vrlo malo osobnih stvari, ali su ponijeli svoju bogatu kulturnu baštinu koja je ostala aktivna na ovim područjima i danas. Ana Predojević uvidjela je kako njezini učenici više ne razumiju dijalektalne govore svojih baka te se odlučila isto promijeniti.

Učenici su kroz godinu uvježbavali učiteljičine autorske kratke igrokaze na kajkavštini, pjevali međimurske i zagorske pjesme te čitali ulomke iz kajkavskih djela. Naučili su učenici i koje su osobe zaslužne za uzdizanje kajkavštine, ali i tko su živući autori koji se trude očuvati tradiciju kajkanja.

Saznali su i koji su prekrasni dvorci Hrvatskoga zagorja, važna arheološka nalazišta poput Hušnjakova brda, koji su urbani centri kajkavštine, manifestacije koje skrbe o međimurskim popevkama. Nije zaobiđena niti naivna slikarska škola u Hlebinama, niti same osobitosti dijalekta.

Sve navedeno posjetitelji su mogli vidjeti na završnoj priredbi na koju su bili pozvani svi ljudi dobre volje, a posebice govornici kajkavskoga dijalekta. Ondje su nas dočekali učenički veseli osmjesi i dvoje učenika u međimurskim narodnim nošnjama.

Nije to bila obična završna školska priredba, već svojevrsna himna kajkanju u Baranji. Mogli smo vidjeti prezimena svih obitelji koja su se nastanila u Branjini za vrijeme spomenute kolonizacije. Slušali smo i pjevali zajedno s učenicima međimurske, zagorske i podravske pjesme, pratili njihove igrokaze i recitacije, s pano pločama pogledavali su nas zagorski dvorci i ostale osobitosti hrvatskih područja na kojima caruje Kaj.

Dočekali su nas i kulinarski specijaliteti poput zagorskih štrukli, zlevke i međimurske gibanice koju je priredila naša ravnateljica koja također korijene vuče iz Međimurja, a radoznala je bila i njezina majka koja nam je s najstarijom bakom kajkavkom, Barom Kos iz Branjine, ispričala kako je izgledala kolonizacija Međimuraca u Baranju.

Poslije školskog programa uslijedilo je veselo društvo posjetitelja koje nije moglo skriti suzu kada se ponovno susrelo sa svojim iskonskim Ja i iskreno pjevalo svoje rodne pjesme.

Za više fotografija posjetite našu fotogaleriju.