Osnovna škola Šime Budinića Zadar

Ono dobro razumije priče i samostalno može prepričati kraći sadržaj, prepoznaje sluhom pojedinačne glasove te spaja glasove u riječi ili ih samostalno rastavlja. Njegova pozornost je usmjerena na zadatak, ne prevrće po stvarima i poznaje većinu slova u abecedi,  zna pročitati vlastito ime i prezime, zna računati  bez pomoći prstiju ili pomoću prstiju u nizu do broja deset ili iznad. Za dijete koje je u predškolskom razdoblju uz pomoć svojih roditelj nemehaničkim učenjem steklo govorne, socijalne, ili grafomotoričke kompetencije kažemo da je spremno u prvi razred. Koliko će biti bolji ili brži u odnosu na svoje vršnjake zapaziti će se u tijeku prvog razreda osnovne škole. Zanimljivo je mišljenje da ovakav oblik roditeljske brige stvara se dobrim odgojnim stilom roditelja i roditeljskim kompetencijama.

U prvi razred upisuju se djeca različitih čitačkih vještina, neki nisu svladali glasovnu analizu ili sintezu, ne razumiju smisao čitanja kao ni tehniku čitanja, ne mogu spojiti glasove u riječi, neki ne poznaju još slova, imaju slabo razvijenu pozornost, nestrpljivi su ili su plačljivi. Sve to govori da su djeca međusobno različita kao i njihove sposobnosti. Ipak, utjecaj nastave na učenike kao rad i učenje je velik, a u razredu uz dobar poticaj i kvalitetan rad i oni učenici koji nisu možda imali stimulirajuće obiteljsko okruženje naučiti će čitati,  ali i pisati. Čitanje naših prvašića ne bi trebalo biti povezano sa neugodom, odnosno sa nekim lošim dječjim iskustvom. Zato škola uvijek pruža puni poticaj svim učenicima kako bi zavoljeli čitanje ali i druženje unutar naše škole.

Danas ciljevi i zadaci škole koji su zadani i školskim planom i programom mogu biti teški ili čak preteški nekim učenicima. Stoga, lakše će i brže pristupati zadacima ona djeca koja su i pripremljena za polazak u školu. Nepoticajna okolina, egzistencijalna oskudica djelomično utječu na pripremljenost djece kao ina ukupan psihofizički razvoj djeteta. Emocionalno zrela djeca uvijek će lakše pristupati novim zahtjevima škole.

Da bi naši prvašići dolazili u školu s osmjehom, bitan je stav roditelja prema školi i školskom okruženju, učiteljicama, slikovnicama, knjigama ili školskoj knjižnici.

Odgojni postupci koji se preporučuju roditeljima:

• Pričajte djetetu priče razumljivog sadržaja ili im izmislite priču iz svog djetinjstva
• Potaknite dijete da razgovara sa svojim ukućanima
• Gledajte televiziju umjereno, s odabranim emisijama za djecu
• Obilazite školsku knjižnicu
• Prihvatite činjenicu da u razvoju postoje razlike, više ili manje
• Čitajte zajedno s njima slikovnice ili bajke
• Birajte kvalitetne slikovnice
• Učite ih da koriste sliko-priče, one smanjuju osjećaj neuspjeha i korisne su

u vježbama prepričavanja

Ono dobro razumije priče i samostalno može prepričati kraći sadržaj, prepoznaje sluhom pojedinačne glasove te spaja glasove u riječi ili ih samostalno rastavlja. Njegova pozornost je usmjerena na zadatak, ne prevrće po stvarima i poznaje većinu slova u abecedi,  zna pročitati vlastito ime i prezime, zna računati  bez pomoći prstiju ili pomoću prstiju u nizu do broja deset ili iznad. Za dijete koje je u predškolskom razdoblju uz pomoć svojih roditelj nemehaničkim učenjem steklo govorne, socijalne, ili grafomotoričke kompetencije kažemo da je spremno u prvi razred. Koliko će biti bolji ili brži u odnosu na svoje vršnjake zapaziti će se u tijeku prvog razreda osnovne škole. Zanimljivo je mišljenje da ovakav oblik roditeljske brige stvara se dobrim odgojnim stilom roditelja i roditeljskim kompetencijama.

U prvi razred upisuju se djeca različitih čitačkih vještina, neki nisu svladali glasovnu analizu ili sintezu, ne razumiju smisao čitanja kao ni tehniku čitanja, ne mogu spojiti glasove u riječi, neki ne poznaju još slova, imaju slabo razvijenu pozornost, nestrpljivi su ili su plačljivi. Sve to govori da su djeca međusobno različita kao i njihove sposobnosti. Ipak, utjecaj nastave na učenike kao rad i učenje je velik, a u razredu uz dobar poticaj i kvalitetan rad i oni učenici koji nisu možda imali stimulirajuće obiteljsko okruženje naučiti će čitati,  ali i pisati. Čitanje naših prvašića ne bi trebalo biti povezano sa neugodom, odnosno sa nekim lošim dječjim iskustvom. Zato škola uvijek pruža puni poticaj svim učenicima kako bi zavoljeli čitanje ali i druženje unutar naše škole.

Danas ciljevi i zadaci škole koji su zadani i školskim planom i programom mogu biti teški ili čak preteški nekim učenicima. Stoga, lakše će i brže pristupati zadacima ona djeca koja su i pripremljena za polazak u školu. Nepoticajna okolina, egzistencijalna oskudica djelomično utječu na pripremljenost djece kao ina ukupan psihofizički razvoj djeteta. Emocionalno zrela djeca uvijek će lakše pristupati novim zahtjevima škole.

Da bi naši prvašići dolazili u školu s osmjehom, bitan je stav roditelja prema školi i školskom okruženju, učiteljicama, slikovnicama, knjigama ili školskoj knjižnici.

Odgojni postupci koji se preporučuju roditeljima:

• Pričajte djetetu priče razumljivog sadržaja ili im izmislite priču iz svog djetinjstva
• Potaknite dijete da razgovara sa svojim ukućanima
• Gledajte televiziju umjereno, s odabranim emisijama za djecu
• Obilazite školsku knjižnicu
• Prihvatite činjenicu da u razvoju postoje razlike, više ili manje
• Čitajte zajedno s njima slikovnice ili bajke
• Birajte kvalitetne slikovnice
• Učite ih da koriste sliko-priče, one smanjuju osjećaj neuspjeha i korisne su

u vježbama prepričavanja