Dobrodošli u kutak defektologa!
Tko je školski defektolog?
Defektolog je stručni suradnik u osnovnoj školi koji obavlja poslove prevencije, dijagnostike i tretmana različitih oblika posebnih potreba djece odnosno radi s učenicima s teškoćama u razvoju, s učenicima s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima te s učenicima s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim i ekonomskim čimbenicima. Rad školskog defektologa usmjeren je na suradnju s učenicima, roditeljima i učiteljima, a odvija se kroz:
-sudjelovanje u Stručnom povjerenstvu za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta (prilikom upisa u prvi razred i utvrđivanja primjerenog oblika školovanja učenika)
-individualni i savjetodavni rad s učenicima
-individualni rad s učenicima na Individauliziranom odgojno obrazovnom programu
-grupni rad s učenicima (radionice)
-savjetodavni rad s roditeljima
-rješavanje disciplinskih problema
-sudjelovanje u koordinaciji, provedbi i analizi raznih programa i projekta škole vezanih za prevenciju raznih oblika neprihvatljivih ponašanja (ovisnosti, nasilničko ponašanje, poremećaji u ponašanju...)
Za sva vaša pitanja slobodno se obratite na moju email adresu: nina.prendja@gmail.com ili putem telefona 023/309 - 195, a u uredu me možete pronaći:
Pon: 13-19, Uto: 13-19, Sri: 8-14, Čet: 8-14, Pet: ABC smjena
Vaša Nina Glavan, defektolog, socijalni pedagog
Dragi roditelji,
Sukladno Pravilniku o osnovnoškolskom i srednješkolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju u našoj školi se izvode redovni programi uz individualizirane postupke i redovni programi uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Za svakog učenika program mora biti napisan u obliku pisanog dokumenta na koji roditelji imaju pravo uvida.
Za sve uvide, roditelji se mogu javiti stručnoj službi na 099/8069 021 ili na e.mail: strucnasluzbabudinic@gmail.com kako bi se dogovorili oko načina, odnosno termina uvida poštujući trenutno propisane epidemiološke mjere.
Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje pažnje. Da bismo pratili neki događaj, trebamo se moći usmjeriti na njega, na ono što je bitno povezano s njim (a ne izgubiti se u mnogim nebitnim istovremenim događajima) i zadržati pažnju na njemu. Tako školsko dijete treba biti u stanju izdvojiti npr. ono što učiteljica govori i usmjeriti se na to, a ne na npr. drugu djecu, ono što mu je netko prije toga rekao, na zvukove izvan učionice... Također tu pažnju treba održati usmjerenu, a ne uskoro početi misliti na igračku koju je ponijelo, na sjećanja na film koje je prije gledalo itd…
Sposobnost zadržavanja pažnje na nekom cilju dijelom je urođena, a dijelom se na njezin razvoj može utjecati. Neka djeca se moraju stalno naprezati da bi ostala koncentrirana, drugoj je to zamjetno lakše. Pažnja je potrebna da bi se uspjelo u školi.
Svaki učenik može ponekad imati manjak pažnje (slabu koncentraciju), npr. uslijed obiteljskih problema, neprospavane noći, emocionalnih problema, školskog neuspjeha, straha od ispitivanja, umora, dosade itd.
Manjak pažnje je dosta čest i najčešći je razlog zbog kojeg djeca normalnih intelektualnih sposobnosti imaju poteškoće u učenju.
Neke igre i aktivnosti koje mogu pomoći u razvoju pažnje kod djece
- Precrtavanje različitih predložaka - prvo jednostavnijih, a kasnije i složenijih;
- Bojanje u bojankama;
- Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedi dvije (ili više slika) - što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano;
- Slagalice - domino s brojevima ili slikama, loto, puzzle, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku;
- Vježbe razvrstavanja: kocke, lego kockice i drugo razvrstati, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti, kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd., igre kartama - kvartet, “Crni Petar”…
- Misaoni zadaci - “Što sve moraš pripremiti ako želiš nacrtati sliku?”, “Postavi stol za 5 osoba. Što ti je sve za to potrebno?”.
- Vježbe kombinacije - umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća, i dr. prema djelomičnim opisima npr. “Što je to - ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”… Igre : šah, mlin…
- Igre razvrstavanja po nekim kriterijima - “Napiši sve životinje koje imaju krila”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge” itd. Igre: država - grad - rijeka i sl.
- Zadaci opažanja - promatrati tijek neke radnje ili događaja - dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (promatrati policajca na raskrižju i sl., dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr.” Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja...”) itd.
Kako djelovati na razvoj pažnje od početka školovanja?
- Stvaranjem dobrih navika - navikavanjem djece da pripremaju i spremaju svoj školski pribor i radno mjesto.
- Navikavanjem da uče i pišu zadaće uvijek na istom mjestu - već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad.
- Stvaranjem dnevne rutine - dijete treba učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora, i sl.) - time se olakšava koncentracija na učenje.
- Ako je potrebno, pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaće zadaće.
- Upućujte djeteta u dobre navike i metode učenja – podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje.
- Potičite ga da uči pomalo i češće.
- Pohvalite djetetov trud i napredak
- Naglašavanjem što je važno i pozivanjem da se obrati pažnja na nešto,
- Mijenjanjem jačine glasa,
- Gestikulacijom, kretanjem, mimičkim izražajem,
- Korištenjem slika, predmeta,
- Korištenjem uvodne priče za neki sadržaj,
- Podvlačenjem napisanog ili uporabom kreda u boji.
- Neobičnim i neočekivanim sadržajima - npr. u nastavi zemljopisa uvesti glazbu, ispričati anegdotu i sl.,
- Objašnjavanjem svrhe i koristi od učenja gradiva,
- Uporabom i mijenjanjem različitih aktivnosti - crtanja, pisanja, traženja podataka, podvlačenja itd.,
- Uvođenjem tjelesnih aktivnosti, razgibavanja, kraćih vježbi kada pažnja počinje popuštati,
- Poticati djecu da uče pomalo i češće, te tako organizirati i ponavljanja gradiva.
Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i načina kako reagirati na opažene emocije. Osjećati empatiju prema nekome znači razumjeti što osoba osjeća u situaciji u kojoj se nalazi te razumjeti kako bismo mi reagirali u sličnoj situaciji. Drugim riječima empatija znači „suosjećati s drugim“. Empatija je sposobnost da se razumije svijet iz perspektive druge osobe, odnosno sposobnost da se razumiju i osjete tuđa osjećanja. Bez razvijene empatije ne bismo bili u stanju brinuti se za svoje bližnje i davati im utjehu i osjećaj sigurnosti. Smatra se da je ona jedna od temeljnih emocija i da je izrazito važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj.
Empatija je složena emocija i djeca trebaju pomoć odraslih da ju nauče. Jedan od najefikasnijih načina za djetetovo učenje empatije je empatično ponašanje njegovih roditelja.
Pomoć djetetu u učenju empatije svakako predstavlja i roditeljsko izražavanje interesa za njihove doživljaje te izražavanje emocija (pozitivnih i negativnih), pažljivo i aktivno slušanje te postavljanje pitanja koja će im pomoći da razjasne svoje osjećaje i misli. S razvojem empatije raste i sposobnost djece da se ponašaju u skladu sa svojim empatičnim osjećajima, tako da saslušaju drugoga, pomognu mu i iskažu svoju velikodušnost.
Korištenje empatičkog razumijevanja pretpostavka je za nenasilno ponašanje i kvalitetno rješavanje međuljudskih sukoba. Upravo radi važne uloge empatije dobro je znati metode za poticanje empatije kod djece. Da bi osoba mogla razumjeti osjećaje drugih i uživjeti se u emocionalna stanja drugih potrebno je da i sama bude upoznata sa svojim osobnim osjećajima i da zna prepoznati vlastite osjećaje. Jednako tako, važno je da zna iskazati svoje osjećaje drugima. Poznavanje vlastitih emocija omogućuje osobi da prepozna ali i razumije osjećaje drugih.
Dakle, svoje dijete potičite:
- da imenuje i istražuje svoje osjećaje u različitim situacijama
- da iskazuje svoje osjećaje i vježba različite načine kako pokazati svoje osjećaje (osobito vodeći računa na poticanje pozitivnih oblika ponašanja)
- da istražuje i prepoznaje osjećaje drugih ljudi
- na razumijevanje osjećaja drugih razgovarajući s djetetom o tome što sve utječe na nečije osjećaje, potaknite dijete na razmišljanje o drugima, njihovim životnim okolnostima.
Empatična djeca su uspješnija i zadovoljnija u školi te u socijalnim situacijama, imaju više prijatelja i osjećaju se zadovoljno.
Česte su pritužbe učenika da su „učili puno“, a nisu dobili dobru ocjenu. Zašto je to tako? Osim što puno učenika ne zna učiti s razumijevanjem (već se „naštreba napamet“ gradivo, jedan dio problema vjerojatno leži i u činjenici da učenici ne razumiju razinu znanja koju su usvojili svojim učenjem. Da bi učenici znali prepoznati jesu li dosegli razinu znanja potrebnu za dobru ocjenu u ovom tekstu donosim Vam, dragi učenici, Blomove taksonomiju znanja, teoretski okvir koji opisuje razine znanja.
Razine znanja su zapravo nivoi napredovanja u učenju i rastu u od najjednostavnijih i najkonkretnijih do sve složenijih. Naravno, veća razina znanja pretpostavlja i veću ocjenu.
Razine znanja i ciljevi učenja na kognitivnom području
Revidirana Bloomova taksonomija
Razine znanja |
CILJEVI (ISHODI) UČENJA Značenje razine |
I. |
DOSJETITI SE Dosjetiti se, prepoznati ili reproducirati informaciju, ideju i princip u približno onakvom obliku u kojem su naučeni. |
II. |
SHVATITI Uočiti i povezati glavne ideje. Prevesti, razumjeti, objasniti ili interpretirati naučeni sadržaj. Opisati tijek događaja ili procesa. Izvesti logičan zaključak iz dostupnih informacija. Zaključiti o uzroku i predvidjeti posljedice. |
III. |
PRIMIJENITI Rješavati probleme primjenom naučenog u kontekstu učenja ili u novoj situaciji na rutinski ili na nov način. Koristiti apstrakcije. Odabrati i primijeniti podatke i principe za rješavanje problema ili zadatka u drugom području uz minimum vođenja. |
IV. |
ANALIZIRATI Razlikovati važne od nevažnih dijelova prezentiranog materijala. Raščlanjivati informacije kako bi se utvrdili dijelovi cjeline, njihovi međusobni odnosi, organizacijski principi, uzroci i posljedice, izveli dokazi i zaključci i podržale generalizacije. Uočiti obrazac. Prepoznati skriveno značenje. Razlikovati činjenice i zaključke. |
V. |
PROSUĐIVATI Usporediti i pronaći sličnosti i razlike među idejama. Procijeniti valjanost ideja i/ili kvalitete uratka na temelju poznatih kriterija. Otkriti nekonzistentnost unutar procesa ili produkta. Otkriti prikladnost postupka s obzirom na zadatak ili problem. Dokazati vrijednost. Izabrati mogućnost i argumentirano obrazložiti. |
VI. |
STVARATI Kreativno koristiti postojeće znanje za stvaranje nove cjeline (kombinirati poznate dijelove u novu cjelinu). Stvarati nove ideje i rješenja. Izvoditi generalizacije na temelju dobivenih podataka. Povezati znanje iz različitih područja. Uočavati nove obrasce. |
Odluka o početku i završetku nastavne godine, broju radnih dana i trajanju odmora učenika osnovnih i srednjih škola za školsku godinu 2023./2024.
« Lipanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
U ovom videozapisu prikazan je postupak dobivanja e-potvrde o statusu učenika koju učenici i roditelji mogu dobiti digitalnim putem kako bi ostvarili određena prava.
Dragi naši učenici i roditelji u privitku se nalaze korisni materijali koji mogu pomoći da se lakše nosimo s kriznom situacijom tijekom pandemije koronavirusom (COVID 19).
Briga o sebi.docx
COVID-19 Leadership.pdf
Savjeti psihologa za zaposlenike koji rade od doma(1).pdf
Kako je koronavirus iskoristio bugove u nasem procesiranju rizika.pdf
Kako pomoci svojoj obitelji u doba neizvjesnosti.pdf
LETAK ZA DJECU-WHO.jpg
Pet nacina za prevladavanje psiholoskog stresa od Koronavirusa.docx
Slikovnica o korona virusu.pdf
Ukupno: 1295089