Osnovna škola Šime Budinića Zadar

Od 1973. godine do danas

• Sedamdesete godine: trosmjenski rad i više od 2000 učenika

Učitelji koji su radili u školi početkom 70-ih

Škola je počela s radom daleke 1973. godine kada je, premda nedovršena, otvorila vrata prvim učenicima. Izgrađena je sredstvima mjesnog samodoprinosa, a njeno prvo ime bilo je Osnovna škola „Voštarnica 1“. Prvih nekoliko godina, do 1978. škola je bila bez dvorane za tjelesnu i zdravstvenu kulturu i školskog igrališta, a nije imala ni knjižnicu. Prvi ravnatelj bio je profesor Budislav Surić, a tih prvih godina škola je imala i do dvije ipo tisuće učenika zajedno s Područnom školom „Stanovi“ u kojoj su nastavu pohađali učenici od prvog do četvrtog razreda.

Sljedeće školske godine, 1. svibnja 1975., dva mjeseca nakon smrti narodnog heroja iz Drugog svjetskog rata Veljka Vlahovića, škola je preimenovana u Osnovnu školu „Veljko Vlahović“. Zbog velikog broja učenika nastava se u školi odvijala u tri smjene sve do 1990. godine! Školski sat trajao je 40 minuta, a nastava je počinjala u 7.30, 11. 30 i 15.00 sati.

Do prve veće promjene broja učenika došlo je 1976. godine kada je izgrađena Osnovna škola „Velimir Škorpik“, današnja Osnovna škola Šimuna Kožičića-Benje i kada je dovršena izgradnja Osnovne škole „Stanovi“. Već sljedeće školske godine naša škola broji 1818 učenika, ali i dalje je broj učenika u odjelima velik – od 36 do 38! Unatoč tome u školi je zastupljen cijeli niz slobodnih aktivnosti, a mnoge od njih naš ponos su ostale i do danas. Od tih prvih dana aktivno djeluju školski zbor, novinarska, recitatorska, likovna i literarna grupa, a sportske uspjehe bilježe košarkaška, šahovska, odbojkaška, gimnastička i nogometna ekipa. Više nema brodomodelara, raketara, foto-družine, učeničke zadruge, astronomske grupe i aviomodelara, ali zato u novije vrijeme velik broj učenika sudjeluje u dodatnom radu i izbornim predmetima kojih u to doba nije bilo.

• Osamdesete godine: uvođenje trećeg stranog jezika, manji broj učenika

Školske godine 1979./80., kako bilježi školski ljetopis, škola osim engleskog i njemačkog jezika prvi put uvodi i francuski jezik (na što bismo i danas bili ponosni), ali tada je, kako bilježi prvi ravnatelj, to naišlo na žestoki otpor roditelja od kojih su neki čak “ispisivali svoju djecu zbog toga iz škole“! Danas učenici naše škole uče obvezan engleski i izborni, njemački, jezik. Školi je od 1980. do 1986. bila pripojena i Područna škola „Bokanjac“ u kojoj su učenici pohađali nastavu od 1. do 4. razreda. Tek njihovim odlaskom u novoformiranu Osnovnu školu „Bokanjac“ škola se brojem učenika približava današnjem broju, iako je razlika još uvijek vidljiva jer 1364 učenika nastavu pohađaju raspoređeni u 47 odjela.

• Devedesete godine: nastava u skloništima i zapaženi uspjesi na državnim natjecanjima

Škola zaštićena vrećama s pijeskom

Školske godine 1990./91. imenovan je novi ravnatelj, prof. Mate Maršić, a tu i nekoliko sljedećih godina obilježavaju Domovinski rat i ratna stradanja. Školsko dvorište i dvorana nekoliko puta su granatirani, a škola se s prekidima odvijala do šk. godine 1994./95. u skloništima Civilne zaštite, GP Jadran, skladišnim podrumskim prostorijama Trgovinskog poduzeća „Dalma“ i Hotelu „Iž“. Velik broj djelatnika škole izlagao je opasnostima vlastiti život tih ratnih godina kako bi pomogao učenicima da svladaju nastavno gradivo u nemogućim uvjetima. Ipak, ponosni smo što smo bili jedna od rijetkih škola koja je uspjela tih godina održavati nastavu.

Od ratne 1992. godine, točnije od 1. travnja, odlukom Školskog odbora, škola nosi ime uglednog Zadranina, jezikoslovca i kanonika Šime Budinića.

Sljedećih godina naša škola bilježi brojne uspjehe: 1994. utemeljen je školski tamburaški orkestar koji sudjeluje na Dvadesetom festivalu hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku, školska košarkaška ekipa dva puta postaje državni prvak, 1996. i 2003., naši učenici svake godine sudjeluju na Državnim susretima učeničkog stvarlaštva Lidrano, Znanost mladima...

I okoliš škole doživljava promjene. Školske godine 1996./97. izgrađena je atletska staza duga 60 m, prostor za skok u dalj i odbojkaško igralište. S radom započinje iste godine i Ekološka grupa koja godinama osvaja prva mjesta na Državnom ekološkom kvizu „LIJEPA NAŠA“.  Nakon dvije godine, 1998./99. izlazi prvi broj našeg školskog lista „Čehuljica“ koji je svake godine među dvadeset najboljih osnovnoškolskih listova na državnoj smtri Lidrano.

• Novo tisućljeće: novi projekti i suradnja sa školama izvan Hrvatske

Školsko pročelje obnovljeno je 2009.

Školski maslinik s istočne strane škole zasađen je 2001. godine, a prvo stablo masline u njemu je posadio pokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U proteklim godinama iskazali smo se puno puta i kao odlični domaćini. Organizirali smo Državno natjecanje iz kemije, ekologije, stranih jezika... Prijateljevali smo sa školama u  Mađarskoj, Njemačkoj i Austriji. Naši učenici boravili su tako u Budimpešti, Fürstenfeldbrucku, Felixdorfu, Romansu u Francuskoj, a prijateljima stečenim u razmjeni učenika bili su i domaćini u Zadru, upoznajući ih s ljepotama našega grada. Nisu nam bila strana ni svjetla pozornice, bilo tijekom obilježavanja 25 i 35 godina rada škole ili sudjelovanjem u emisijama na Hrvatskoj televiziji. Dva puta smo predstavljali naš grad sudjelujući u emisiji Turbo Limach Show, a zapaženo je i naše sudjelovanje u emisiji Nulti sat.

Ponosni smo što je škola od 2003. godine uključena u UNICEF-ov program „Škola bez nasilja“. Za uspješnu provedbu tog programa dobili smo i UNICEF-ovu diplomu, a škola je proglašena „mjestom nulte tolerancije na nasilje“.

Škola je tijekom 2007./2008. godine sudjelovala u eksperimentalnom provođenju nastave zdravstvenoga odgoja, a pozitivna iskustva učenika, njihovih roditelja i učitelja govore u prilog težnjama mnogih da taj nastavni program postane jedan od redovnih programa u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske.

Ovaj školski vremeplov zaključujemo važnim podatcima iz protekle dvije godine. Početkom 2008./2009. formiran je kombinirani Područni odjel naše škole u Domu za odgoj djece i mladeži Zadar. Tako je štićenicima Doma koji je u susjedstvu naše škole nastava organizirana u dva odjela. Jedan je kombinirani odjel 5. i 6. razreda, a drugi 7. i 8.

Prošle školske godine sudjelovali smo u Međunarodnom projektu o zaštiti voda zajedno s austrijskim osnovcima iz Felixdorfa. Našu učenici u pratnji učitelja posjetili su svoje austrijske vršnjake i zajedno s njima sudjelovali u istraživanju i prezentaciji radova na ovu ekološku temu.

Od 1. studenog 2009. godine naša škola ima i novog ravnatelja, profesora Ivana Čulara. Vjerujemo da će se našim dosadašnjim uspjesima pridružiti brojni drugi u godinama koje slijede.

Zadar u 16. stoljeću                                                                   Šime Budinić

O životu i radu Šime Budinića

Šime Budinić - po kojem naša škola nosi ime - član je Zadarske književne grupe  kojoj su uz njega pripadali  i Petar Zoranić, Brne Karnarutić i Juraj Baraković.

O životu Šime Budinića imamo vrlo malo podataka. Ime Budinus (kasnije Budinić) u izvorima nalazimo prvi put 1403. godine. Supružnici Mihael i Klara de Sanctis imali su pet sinova: Stjepana, Antonija, Mihaela, Simona i Pavla. Simon, četvrti po redu, upravo je naš Šime Budinić.

Šime Budinić se rodio u Zadru oko 1530. godine. Završivši pravne studije i postigavši doktorat prava, postao je bilježnik grada Zadra. Za svećenika se zaredio  1560. godine. Postao je nasljedni kanonik, a poslije generalni  vikar Zadarske nadbiskupije. Umro je 13. 12. 1600. godine u Zadru i pokopan je u katedrali sv. Stošije.

U svom književnom djelovanju bio je pristaša glagoljaštva. Mnoge je isprave napisao glagoljicom, a bio je i dobar prevoditelj s latinskog na hrvatski jezik. Za Budinićeve prijevode značajno je da su izdavani i na glagoljici, latinici i bosančici - prema potrebama i zahtjevima. Svakako treba izdvojiti i njegov pokušaj reforme jezika i pravopisa. On je upotrebljavao dijakritičke znakove č i ž koje je preuzeo iz češkog pravopisa, a ta slova nisu bila prihvaćena sve do Ljudevita Gaja.

Od književnog rada svakako treba spomenuti djelo  "Psalmi Davidovi" koje je Budinić posvetio svome rodnom gradu Zadru. Zato posvetni tekst nosi naslov  "Čestitom Zadru gradu". Budinić je kao suvremenik velike pomorske bitke kod Lepanta 1571. godine posvetio u svom djelu "Cantemus domino"  nekoliko stihova toj veličanstvenoj pobjedi Svete lige nad Turcima .

Ponosni smo što naša škola nosi ime ovog velikog i svestranog Zadranina iz 16. stoljeća.

Kip kneza Branimira u Ninu         Branimiro com... dux Chruatoru(m) - ulomak iz Šopota

Naša škola obilježava svoj dan svake godine 7. lipnja. Toga dana daleke 879. godine papa Ivan VIII. uputio je pismo podrške hrvatskom knezu Branimiru koji je iskazao spremnost Hrvatske da se kao katolička zemlja prikloni Rimskoj crkvi.

Zašto baš ovaj vladar i ovaj nadnevak?

Knez Branimir vladao je Hrvatskom od 879. do 892. godine. Mnoge darovnice i natpisi iz toga doba govore u prilog tvrdnji da je Branimir podrijetlom iz zadarskog zaleđa, Ravnih kotara ili iz unutrašnjosti, dakle iz banske Hrvatske.

Branimir je na prijestolju naslijedio Zdeslava koji je, kao bizantski vazal, bio sklon Carigradskom patrijarhatu. Upravo je Branimira papa Ivan VIII. pozvao da Hrvatsku vrati u okrilje „svete Rimske crkve“ naslovivši ga „ljubljenim sinom Branimirom“. Branimirovim pristankom, Hrvatska konačno određuje svoju budućnost u krugu zapadnih zemalja, a odlukom pape Ivana VIII. prihvaćena je i kao samostalna zemlja kršćanskoga zapada. Papinim pismom Branimir je priznat kao zakoniti vladar, a Hrvatska kao jedna od zakonitih država toga doba.

Stoga možemo reći da je 7. lipnja znakovit nadnevak i danas, u vrijeme kad Hrvatska teži ulasku u Europsku uniju, u krug  zemalja kojima se pridružila još u dalekom IX. stoljeću.