Osnovna škola Šime Budinića Zadar

Dragi učenici, cijenjeni roditelji!

    Zahvaljujući velikom trudu učenika i djelatnika škole, naša web stranica sve je zanimljivija i ljepša. U prostoru predviđenom za psihologa pronaći ćete  tekstove vezane uz moje područje rada: uspješne metode učenja, zrelost za školu, profesionalna orijentacija i savjetovanje, vršnjačko nasilje, emocionalne teškoće itd. kao i linkove prema stranicama koje se bave tim temama. Nadam se da ćemo i putem ovog medija ostvariti uspješnu i iskrenu komunikaciju, iako na drugačiji način od one "u živo". Sva svoja pitanja, sugestije  i primjedbe možete uputiti na moju e-mail adresu: jagoda.gauta@gmail.com

    Srdačno vas pozdravljam,

         Jagoda Gauta, psihologinja

           Kontakt telefon:309-195 

Tri učenika viših razreda naše škole zajedno s profesorom B. Banićem početkom rujna 2010. sudjelovat će u regati "Flota mira" u organizaciji Udruženja za socijalno-pedagoške mirovne projekte iz Austrije.

Suradnja je rezultat već uspostavljenih veza naše škole i austrijske škole iz Felixdorfa koja nam je ponudila uključivanje u ovaj projekt.

Rastavom se okončava brak no to ujedno ne znači i kraj obitelji. Vaša djeca će zauvijek ostati vaša djeca, a rastava će na njih imati dugotrajan učinak. Evo nekoliko preporuka o tome kako razgovarati i ponašati se u tom delikatnom trenutku.

RECITE ISTINU NA NAČIN PRILAGOĐEN DOBI DJETETA - razgovarajte s djetetom o svemu što se događa, ali na način prilagođen njegovoj/njezinoj dobi. Najgore što možete učniti je da s djetetom uopće ne razgovarate o tome ili da govorite poluistine i laži.

IZRIČITO RECITE DJECI DA RAZVOD NIJE NJIHIVA KRIVNJA I SVOJIM POSTUPCIMA IH UVJERITE U TO - djeca često razmišljaju kako bi možda bilo sve drugačije da su nešto napravila ili da nešto nisu napravila... jasno im stavite do znanja da je razvod posljedica neslaganja među odraslima, a ne njihova krivnja.

SVOJIM POSTUPCIMA POKAŽITE DJECI DA IH VOLITE I DA ĆE TE I DALJE BRINUTI O NJIHOVIMA POTREBAMA

NEĆEMO PONOVNO BITI ZAJEDNO - budite spremni na to da će te se često (osobito neposredno nakon razvoda) morati baviti dječjim maštanjima o pomirenju i ponovnom zajdničkom životu.

POMOZITE DJECI DA GOVORE O SVOJIM OSJEĆAJIMA I DA IH POKAZUJU

ZA SVOJU DJECU S BIVŠIM/BIVŠOM DOGOVORITE ŠTO PRIKLADNIJU ORGANIZACIJU ŽIVOTA - bili bi idealno da djeca nakon razvoda što manje mijenjaju rutinu na koju su navikla, pokušajte pri tome njihove interese staviti u prvi plan.

OSIGURAJTE ŠTO VIŠE STABILNOSTI I BUDITE DOSLJEDNI

DOZVOLITE DJECI DA ISKRENO VOLE OBA RODITELJA - osobito je pogubno ako jedan od roditelja iskaze provrženosti drugom roditelju doživljava kao izdaju ili "prijelaz na protivničku stranu"

POKAŽITE DJECI DA STE I NAKON RASTAVE U STANJU BRINUTI O NJIHOVIMA POTREBAMA - često razvod rezultira lošijom financijskom situacijim za jednog ili oba roditelja. Pokušajte se dogovoriti kako da premostite financijski zahtjvnija razdoblja tijekom godine.

 DJETETE NE TREBA BITI VAŠ POUZDANIK - poteškoće kroz koje prolazite pokušajte rješavati uz pomoć obitelji i odraslih prijatelja, nemojte od djeteta tražiti da bude vaše rame za plakanje i osoba pred koju ćete istresati svoje probleme.

NEMOJTE PRED DJETETOM GOVORITI LOŠE O DRUGOM RODITELJU, SAMI "ODRADITE" SVOJU KOMUNIKACIJU S BIVŠIM PARTNEROM

NAŠ ŽIVOT SE MIJENJA, ALI I DALJE OSTAJEMO OBITELJ - pokušajte objasniti djetetu da će se vaš život biti drugačiji, ali da će njegov otac/majka  i dalje biti njegova obitelj. Zapamtite, vaše dijete zauvijek u sebi nosi dio drugog roditelja i svih njegovih/njezinih predaka.

KAKO BITI NEUSPJEŠAN TEENAGER

Znam da vam je već dosta savjeta o tome kako i što trebate raditi da bi bili bolji, ljepši, uspješniji...Za promjenu, evo savjeta što sve morate učiniti ako baš želite zakomplicirati svoj život:

1. UVIJEK OKRIVI DRUGE  Za sve probleme okrivi roditelje, učitelje, prijatelje ili onoga tko ti se već nađe pri ruci. Postani žrtvom. Ne preuzimaj odgovornost za vlastiti život. Ako želiš uraditi nešto za što znaš da nije dobro, to jednostavno učini.

2.POČNI DJELOVATI NE VODEĆI RAČUNA O POSLJEDICAMA  Živi bez plana, nikad ne razmišljej o budućnosti. Ne brini o posljedicama vlastitih postupaka. Živi za sada, ludo se zabavljaj jer ćemo i onako svi umrijeti.

3.STAVI NAJVAŽNIJE STVARI NA POSLJEDNJE MJESTO  Što god ti je u životu najvažnije, bavi se time tek nakon što se do sita nagledaš repriza, kad završiš beskrajne razgovore telefonom, surfanje internetom i uklanjanje suvišnih dlačica. Svakako pazi da nevažne stvari uvijek obaviš prije važnih.

4.RAZMIŠLJAJ SAMO O SVOJOJ KORISTI Na život gledaj kao na bespoštedan rat svih protiv sviju. Ako je netko na dobitku, ti si na gubitku. Nikad nemoj pomoći drugima savjetom, znanjem, ljubaznošću. Ako osjetiš da ćeš u nečemu izgubiti, nastoj da još netko bude na gubitku.

5.UVIJEK GOVORI, A ZATIM SE DRŽI KAO DA SLUŠAŠ Puno pričaj, uvijek najprije iznesi svoje viđenje situacije. Tek kad si se uvjerio da su te svi čuli, pravi se kao da slušaš druge.

6. NE SURAĐUJ Budimo realni, drugi ljudi su čudni jer se razlikuju od tebe. Čemu pokušavati surađivati s njima? Timski rad je za životinje. Kako su tvoje ideje uvijek najbolje, učini sve sam, budi svoj otok.

7. ISTROŠI SE Nikad ne razmišljaj o obnavljanju snage i utjecaju napora na tvoje tijelo. Tjelesne aktivnosti izbjegavaj kao kugu. Kloni se dobrih knjiga, izleta u prirodu i svega što bi ti moglo obnoviti duh i/ili tijelo.

                                                                                                                                            Preuzeto iz knjige S. Coveya "7 navika uspješnih tinejdžera"

Biti roditelj najvažniji je posao u životu. Rezultati naših nastojanja nisu odmah vidljivi, ponekad nam izgleda da postižemo upravo suprotno od onog što smo namjeravali. Pa iako svi želimo biti dobri roditelji, putevi kojima nastojimo stići do tog cilja znatno su drugačiji. Promatrajući velike uzorke roditelja, psiholozi su diferencirali četiri temeljna  roditeljska stila.

HLADNO-ZAHTJEVNI roditelji su kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja. Oni postavljaju mnoga pravila i zahtjeve djeci. Koriste nagrade i kazne ako bi prodibili djecu da poštivaju ta pravila i zahtjeve. Daju naredbe koje nisu skloni obrazlagati. Ovi roditelji su zahtjevni, ali ne i topli. Oni daju djeci malo slobode da sami odluče što će i kako raditi te da čine vlastite izbore.

Nisko samopouzdanje i manjak odgovornosti pronađen je kod mladih čiji su roditelji odbijali objašnjavati svoje postupke i obrazlagati zahtjeve i pravila. Oni se ne nauče oslanjati na sebe nego slušaju druge. Teško prave vlastite izbore, a ako pogriješe skloni su okriviti druge. Ne preuzimaju odgovornost za ono što rade i odlučuju. Ukoliko su roditelji skloni jakom kažnjavanju (fizičkom ili verbalnom), djeca su ili jako tiha i poslušna ili počinju iskazivati agresivnost prema drugoj djeci, često slabijoj od sebe.

TOPLI POPUSTLJIVI roditelji su kombinacija brižnih, topčih i popustljivih roditelja. Oni vjeruju da djeca moraju imati mnogo slobode(često zato što je oni nisu imali) i da ne trebaju biti kontrolirana od strane odraslih. Imaju malo kontrole nad djecom i malo načina discipliniranja. Popustljivi roditelji obično daju djeci previše slobode, a time i previše odgovornosti jer djeca teško procjenjuju što je dobro napraviti u pojedinoj situaciji i kakve posljedice mogu iz toga proizaći. Oni jesu brižljivi i suosjećajni, ali nisu zahtjevni.

Djeca ovih roditelja često imaju pozitivnu sliku o sebi, čak i bolju nego što bi o njima rekli vršnjaci i njihovi učitelji. Mogu biti lošiji učenici jer se ne znaju sami disciplinirati i ponašati odgovorno prema učenju, a često imaju problema zbog odviše slobodnog ponašanja u školi. Očekuju da ih svi prihvaćaju i vole bez obzira na to kako se ponašaju.

HLADNO POPUSTLJIVI roditelji kombinacija su hladnih, manje suosjećajnih roditelja koji su u isti mah popustljivi. Oni su često takvi jer su suviše umorni ili okupirani drugim stvarima da bi bavili pravilima i nadgledanjem njihovog izvršavanja. Te roditelje ponekad nazivamo i zapostavljači. Oni nisu niti brižljivo suosjećajni niti zahtjevni. Takva djeca ponekad imaju sve što im treba u materijalnom smslu, ali rastu prepušteni sami sebi.

Ona postižu najniže samopoštovanje (na skalama koje ga mjere) jer imaju osjećaj da nisu posebno vrijedna i zanimljiva svojim roditeljima, a stog ni drugima. Također ne uspostavljaju tople odnose s drugima i nemaju dobre socijalne vještine. Mogu imati probleme u ponašanju i odnosu prema imovini drugih ljudi. Kako bi osigurali osjećaj vlastite vrijednosti skloni su manipulirati drugima i uspostaviti kontrolu nad njima.

TOPLI ZAHTJEVNI roditelji su podržavajući, oni glasno iskazuju svoje standarde i kriterije, cijene samokontrolu i pružaju djeci objašnjenja za postojeća pravila. Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, ali roditelji imaju posljednju riječ u donošenju odluka. Ovi su roditelji brižni, suosjećajni i zahtjevni.

Uz ovakav stil, kažu istraživanja, imamo najveće šanse odgojiti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižnost/suosjećajnost prema svemu sudeći razvija socijalne vještine i pozitivnu sliku o sebi. Ona poručuje djetetu da nam je važno kako se osjeća i što misli. Zahtjevnost pomaže djetetu azviti samokontrolu i suradljivost prema  drugima. Rezultati istraživanja pokazuju da djeca zahtjevnih roditelja imaju manje problema u ponašanju i nisu sklona eksperimentirati sa sredstvima ovisnosti. Kad su roditelji upotrebljavali objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, pijateljstva i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego oni koji su koristili autoritarni stil kontrole ponašanja. Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila očito su vrlo važni pri odgajanju.

Nadam se da će te prepoznati svoje postupke u nekim od ovih stilova i iskoristiti preporuke da u ponašanju prema djeci odaberete ono što će biti najbolje za njih!

Bliži se kraj nastavne godine!  Učenici osmih razreda (uz pomoć roditelja) uskoro će morati odabrati srednju školu u kojoj će nastaviti svoje obrazovanje.

Ako još niste donijeli odluku koja će to škola biti ili se dvoumite između njih nekoliko, razmislite o sljedećem:

-koje vrijednosti su vam važne u životu (obitelj, novac, zabava ...)

-koji su vaši interesi (sadržaji kojima se bavite bez da vas itko na to prisiljava, jednostavno zato što vas to zanima)

-koje su vaše sposobnosti (što su vaše "jake" strane, u čemu ste dobri)

-kakva je vaša osobnost (da li ste vedri, društveni, komunikativni ili tihi zatvoreni i sl.)

Svakako poslušajte i mišljenja drugih ljudi koji vas poznaju, prije svega vaših roditelja. Doznajte sve što možete o školi ili zanimanju koji vas privlače od onih koji imaju neposredno iskustvo (pohađaju školu, rade u tom zanimanju). Informacije "iz prve ruke" uvijek su dragocjene! Dobro proučite opće i posebne uvjete upisa (imate ih u brošuri Zavoda za zapošljavanje koju ste dobili početkom veljače). Informirajte se i putem elektronskih medija (osobito preporučujem e-verziju knjige "Vodič kroz zanimanja"). I naravno, učinite sve da vaše ocjene na kraju godine budu što bolje, jer su one (ipak) temeljni kriterij upisa. Još uvijek (u dogovoru s psihologinjom) možete dobiti i termin za savjetovanje pri Zavodu za zapošljavanje, ako mislite da vam je potrebna dodatna pomoć u odabiru.

Ne zaboravite, prvi dojam se stvara brzo, traje dugo i teško se mijenja! Neka vas u novom razredu zapaze zbog dobrog predznanja i motiviranosti za rad. Tako ćete najlakše pevladati prijelaz iz osnovne u srednju školu. Želim vam puno uspjeha!

Upravo su završili predupisi u prvi razred za sljedeću školsku godinu. Roditelji koji prvi put upisuju djete u školu, pitaju se što točno znači "testiranje zrelosti za upis"?

      U našoj školi ne primjenjujemo standardizirane psihologijske testove zrelosti. Kolegica defektologinja i ja osmislile smo kombinaciju zadataka kojima se zahvaća razvijenost sposobnosti važnih za predikciju uspjeha na početku školovanja.  Od djece se traži da precrtaju zadane likove, ispituje se sposobnost zahvaćanja pojma količine, koncentracija, slušno razlikovanje glasova u riječi, socijalna i emocionalna zrelost te opća informiranost. Isptivanje se provodi dijelom u grupi, a dijelom individualno. Na kraju se roditelji upoznaju s postignućem svog djeteta, uz preporuke o potrebi uvježbavanja određene sposobnosti koja je tijekom isptivanja uočena kao nedovoljno razvijena.

      Važno je napomenuti da prediktivna valjnost ovog testiranja slabi s protokom vremena, pa već krajem prvog razreda učenici koji su na testiranju postigli slabiji rezultat mogu iznenaditi naglim napretkom, a oni koji su npr. bili prosječni mogu stagnirati. Još važnije je istaknuti da sposobnosti za učenje nisu jedini pa ni najvažniji preduvjet uspjšnosti djeteta u školi.

      Uloga roditelja je da upravo tijekom prvih godina školovanja svojim ponašanjem pokažu djetetu da im je važan njezin/njegov uspjeh u školi. Ukoliko roditelji redovito odlaze na informacije i roditeljske sastanke, svakodnevno prate uspješnost i urednost izvršavanja domaćih zadataka, bodre i nagrađuju na primjeren način djetetove napore u postizanju što boljeg uspjeha, šalju djetetu jasnu poruku da je izvršavanje školskih zadaća njegova prva i najvažnija obaveza. Tako stečene radne navike i osjećaj odgovornosti omogućit će  dosljedno dobro postignuće i u nastavku školovanja, kad utjecaj roditelja i drugih autoriteta slabi, a učenje postane većim dijelom motivirano drugim razlozima.

     S nadom da će vaše dijete uspješno krenuti u prvi razred, srdačno vas pozdravljam!

Često poželite da ne osjećate tugu, strepnju, ljutnju? Ponekad vam se čini da bi život bio jednostavniji bez  neugodnih emocija koje bi najradije ugurali u ormar sa vrlo čvrstom bravom. Jeste li ikad razmišljali o tome čemu služe emocije? Emocije su putokazi kroz život i pomažu nam da lakše odredimo kojim putem trebamo ići, što učvršćuje, a što ruši našu psihološku cjelovitost.

   Nastale su puno prije bilo kakvog razmišljanja, puno prije ičega što nalikuje mozgu jer su za opstanak vrste bile važnije od mišljenja. Njima ne možemo voljno upravljati, opiru se kontroli, ali uvijek nađu način da nam dojave da su tu. Znači, najprije se pojavi reakcija, a tek onda joj misao dade ime "bojim se" ili "ljut sam". Zbog toga su besmisleni savjeti "Ne bi se trebao tako osjećati". Emocije su reakcije koje govore o tome kakav je odnos između nas i okoline. Kad nas je strah, znači da nam nešto/netko iz okoline prijeti, kad smo radosni, zanči da se dogodilo nešto ugodno, kad smo tužni, doživjeli smo gubitak onoga što nam je važno. Osim što nas "obavještavaju" o tome što se događa, emocije osiguravaju energiju kojom bi trebali reagirati na događaje: pobjeći kad se bojimo, obraniti se kad nas napadaju ili  nastaviti raditi to što nas veseli.

   Zato ne treba o emocijama misliti kao o pozitivnim ili negativnim, jer su one uvijek (ako znamo njihov jezik) naši pomagači. Neophodne su nam za orijentaciju u životu i za brigu o nama samima. Kad ih pokušavamo zanijekati ili zanemariti, vraćaju se poput bumeranga u obliku tjelesnih bolesti, čudnih pogrešaka, problema sa spavanjem...Kad se više brinemo o tome kakav ćemo dojam ostaviti i  što će tko o nama misliti i pri tome potisnemo i "preskočimo" kako se osjećamo, zanemarujemo brigu o sebi. Tek kad prigrlimo i uvažimo sve svoje emocije, postajemo dobri prema sebi. Pustite emocije da vam pokazuju kojim putem ići, a mozgu ostavite zadatak da smisli kako će tim putem najlakše proći. Tako ćete zasigurno stići do cilja!

Kao dio UNICEF-ovog projekta "Za poticajno i nenasilno okruženje u školi", u školu je postavljen "Sandučić povjerenja". Nalazi se u holu, pored ulaznih vrata  hodinika koji vodi prema učionicama za učenike od 1. do 3. razreda. U njega možete ubacivati svoja pisma s primjedbama, problemima, prijedlozima koji se tiču škole, učitelja, vaših osobnih problema i sl. Odgovori će biti  napisani na ploču iznad  sandučića. Pisma mogu biti anonimna ili potpisana, a cilj nam je da na taj način ostvarimo što neposredniju komunikaciju s vama i pomognemo u rješavanju problema koji vas muče. Naravno, oni malo stariji i informatički vještiji s istim pitanjima mogu se obratiti na e-mail psihologinje koji je naveden u uvodnoj riječi za "Kutak psihologa".