Nakon predstave, koja im se iznimno svidjela, glumci Saša i Živko Anočić i redatelj predstave Rene Medvešek, spontano su razgovarali s učenicima o stvaranju predstave, o poruci predstave, scenografiji, kostimografiji, glumi i režiji.

Zadovoljni i bogatiji za snažni umjetnički doživljaj, učenici su danima u školi izmjenjivali dojmove razgovarajući o predstavi.

Prevoditelj i redatelj: Rene Medvešek
Glumci: Saša i Živko Anočić

    Dva su ratna neprijatelja zapela na krovu usred mora. Isprva pokušavaju ozlijediti jedan drugoga. Umorni, odustaju i odlučuju zajedničkim snagama spasiti živu glavu. Zbog različitih jezika, situacije postaju vrlo komične, no snažna se poruka predstave iščitava u svakom trenutku. Glumci Saša Anočić (Džabahan) i Živko Anočić (Idiot) glume iznimno dobro, stoga imamo osjećaj da su događaji stvarni. Meni se predstava iznimno svidjela. Vrlo je komična i ima snažnu poruku. „Ljudi se, bez obzira na boju kože, vjeru, naciju ili jezik, u nevoljama ponašaju poprilično slično, ako ne i jednako.”
   Osim izvrsnih glumaca, za odličnu predstavu NE, PRIJATELJ zaslužni su i scenografkinja i kostimografkinja, majstor tona, zvuka, svjetla, inspicijent i, naravno, redatelj Rene Medvešek koji je tekst izvrsno preveo i prilagodio ga hrvatskome jeziku. Svidio mi se način na koji su glumci vježbali svoje uloge. Oni su prvo glumili na hrvatskome jeziku, ali su glumili da se međusobno ne razumiju. Naknadno su počeli uvoditi izmišljeni jezik Džabahana. Predstava je iznimno uspješna jer potiče na razmišljanje o ratu, glupoj i tragičnoj pojavi.

Ian Tomljenović, 7. a razred

       Jučer smo u kazalištu Trešnja pogledali predstavu NE, PRIJATELJ. Tekst predstave potpisuju dramski pisci iz Italije, a Rene Medvešek ga je i režirao predstavu. Radi se o dva neprijateljska vojnika koji nakon nesreće padnu u more i završe na krovu kuće. Nakon dugotrajne borbe odustaju zbog iznemoglosti i shvaćaju da ne mogu jedan bez drugoga te postaju prijatelji..
      Nakon predstave sam bio pun dojmova, dobrih naravno, i razmišljao sam o ljudima koji se nađu u bezizlaznim situacijama i o poruci priče. U neprilici i nevolji svi smo jednaki, bez obzira na rasu, vjeru, uvjerenja, narodnost… i trebamo si pomagati i poštivati se.
      Gluma je u predstavi bila odlična, puna komičnih situacija, a izmišljeni jezik kojim se  Džabahan, strastveni badmintonaš, služi, nasmijavao je publiku od početka do kraja predstave.
Bravo za cijelu ekipu predstave!

Mislav Rendulić, 7. a razred

Ova predstava govori o prijateljstvu. Govori o tome da su ljudi u nevolji isti i da se međusobno moraju poštivati i pomagati. Još dugo ću pamtiti najljepšu rečenicu iz predstave: „Moja kuća je tvoja kuća i uvijek ti je širom otvorena .”

Hana Muratović, 7. a razred