I ove je školske godine naša škola nastavila suradnju s Dramskim studijom Tirena.

Učenici 5.a. i 5. b razreda ugostili su u svojoj učionici hrvatskog jezika interaktivnu odgojnu predstavu „2042.“  za vrijeme koje su predlagali i iznalazili moguća rješenja skukoba i tako postali aktivni sudionici koji promišljaju o problemu nasilja osvještavajući pri tome spoznaju koliko sami mogu pridonijeti nenasilnom rješavanju sukoba u zajednici i među vršnjacima.

Učenicima se predstava jako svidjela i rado su sudjelovali u radioničkom dijelu.

Evo dojmova nekih učenika:

„ Predstava mi se svidjela jer smo i mi mogli sudjelovati u njoj. Pokušala nam je dočarati probleme s kojima se susrećemo u školi, u društvu, na ulici. Radi se o negativnom stavu pojedinaca koji svojim lošim ponašanjem maltretiraju ljude  iz svoje okoline. Potresna je činjenica što se oni, da bi postigli svoje ciljeve, služe lažima, prijetnjama i ucjenama. „                                      

                                                                        Paula Hana Čoko, 5.b

„ Predstava je bila vrlo poučna i pokazala nam je da nasilje nikada nije rješenje.“

                                                                                Tea Vulas, 5.b

„ Predstava mi se jako svidjela jer me naučila da probleme trebamo reći odraslima.“

                                                                     Matko Pavetić, 5.b

 „Predstava je bila zanimljiva i poučna jer nas je naučila što trebamo napraviti s nasilnicima.“                                                                        

                                                                      Vili Sinković, 5.b

„Nikad se nisam susrela s nasilnicima, ali mogu zamisliti da bih se osjećala bespomoćno i uplašeno.Mislim da odrasli mog uspriječiti nasilje.“

                                                                      Laura Benčić, 5.b

Nakon predstave četvero je učenika (Ante Pera, Florijan Ćosić (5.a), Vili Sinković i Marko Hodžić (5.b) ) s profesoricom Božicom Ditrih Marić sudjelovalo na dvodnevnim radionicama koje su bile dio projekta, a znanje i iskustvo koje su dobili na radionicama,  prenosit će u školi svojim vršnjacima.

Evo kako  projekt NE/NASILJE i predstavu „2042.“  predstavlja Tirena:

Projekt NE/NASILJE kombinira izvedbe programa odgojnog kazališta, tj. kazališta koje traži aktivno sudjelovanje publike i aktivnu proradu problema, s komunikacijskim radionicama koje produbljuju temu  te radionicama dramskih tehnika koje podučavaju neke od metoda i tehnika koje odgojno kazalište koristi u prevenciji nasilja. Primjene tih metoda i tehnika korisne su u svakodnevnom radu stručnih službi škola, razrednika, predmetnih nastavnika i voditelja različitih aktivnosti za djecu i mlade, odnosno svima koji rade s ciljanom populacijom. Kroz projekt im želimo omogućiti da metode/tehnike isprobaju u radioničkom okruženju kako bi ih kasnije mogli samostalno upotrebljavati.

Projekt Udruga Tirena provodi uz podršku Ministarstva socijalne politike i mladih.Dio projekta su i dvije radionice namijenjene učenicima koji gledaju predstave te njihovim nastavnicima:

Radionica dramskih tehnika (voditeljica: Ines Škuflić-Horvat)

 Kounikacijska radionica (voditelj: Damir Miholić).

O predstavi  „2042.“

Godina je 2042. Iako nam se čini da sad već blisku budućnost možemo lagano zamisliti, ona je drukčija od onog što nam je dobro poznato. U njoj nema obitelji. Nema roditelja. Nema odgovornih za tuđa djela. Postoje zajednice u kojima se stariji članovi brinu za nešto mlađe i sustav kroz koji se odgajaju, ali odgovornost za počinjena djela pripada pojedincu. Na koji je način moguće u takvom sustavu odrediti granice, odrediti što je primjereno ponašanje i kako kazniti ono nepoželjno?

Unutar oblika odgojnog kazališta, a 2042. takva je predstava, publika preuzima aktivnu ulogu u rješavanju problema - u ovom su slučaju pozvani pozabaviti se slučajem Vire, djevojke koja je nestala iz svoje 'zajednice', a ubrzo se ispostavlja da prava poteškoća nije bijeg, nego ono što ga je uzrokovalo.

'2042.' se bavi problemom maloljetničkog nasilja i postavlja pitanja o njegovim uzrocima, kao i mogućnostima njegova rješavanja. Kroz kombinaciju igranih dijelova i zadataka za publiku, mladi su gledatelji pozvani da u ulozi stručnjaka donesu odluke i prijedloge vezane uz neprihvatljivo ponašanje te da pokušaju likovima iz predstave pomoći u pronalaženju zajedničkog jezika, jezika razumijevanja i prihvaćanja odgovornosti za vlastite postupke.

                                                                      Božica Ditrih Marić, prof.