Konvenciju o pravima djeteta potvrdile su 193 države, čime je gotovo u svim državama svijeta obećano djeci da će se njihova prava poštivati i izvršavati, u skladu s mogućnostima vlada zemalja koje su je potpisale. Hrvatska je postala članica Konvencije u listopadu 1991. godine.

Izdvojeni članci:            

Članak 6.

Sva djeca imaju pravo na život. Države trebaju osigurati preživljavanje i zdrav razvoj svakoga djeteta.

Članak 7.

Sva djeca imaju pravo na ime i državljanstvo. Isto tako, djeca imaju pravo poznavati svoje roditelje i pravo da se roditelji za njih brinu.

Članak 11.

Države trebaju spriječiti da bilo tko nezakonito odvodi djecu iz njihove domovine.

Članak 18.

Oba roditelja dijele odgovornost za odgoj svoje djece i uvijek trebaju razmišljati što je najbolje za svako dijete. Država im u tome treba pomoći kroz različite usluge, naročito ako oba roditelja rade.

Članak 19.

Države trebaju osigurati da se roditelji i svi ostali, koji paze na djecu, za njih brinu na pravilan način, štite ih od nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja.

Članak 29.

Obrazovanje treba u potpunosti razvijati osobnost i talente svakog djeteta. Djecu treba poticati da poštuju svoje roditelje, vlastitu kulturu i druge kulture.

Članak 31.

Sva djeca imaju pravo na odmor i igru, te na sudjelovanje u nizu različitih odgovornosti.

…

Evo i nekih prijedloga odgovornosti koje mogu pratiti prava iz Konvencije:

• Ako svako dijete, bez obzira na svoj spol, podrijetlo, socijalni status, jezik, dob, nacionalnost ili vjeru ima svoja prava, to znači da je odgovorno i za poštivanje drugih osoba te njihovih prava.

• Ako djeca imaju pravo na zaštitu od sukoba, okrutnosti, iskorištavanja i zanemarivanja, imaju odgovornost da se međusobno ne zlostavljaju ili da ne čine jedni drugima štetu.

• Ako djeca imaju pravo na čist okoliš, trebaju se i brinuti za svoj okoliš.

…