NAJLJEPŠE HRVATSKO PISMO

Nacionalno natjecanje mladih za najljepše pismo u organizaciji Hrvatske pošte, a u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje uspješno je privedeno kraju. U mnoštvu pristiglih pisama, čiji su autori učenici petih, šestih, sedmih i osmih razreda osnovnih škola Republike Hrvatske u dobi do 15 godina, odabrani su najljepši radovi na temu: AIDS- zašto je važno razgovarati o temi.

Natjecanje, koje se u svijetu održalo po 39. put na inicijativu Svjetske poštanske unije (UPU), već se niz godina provodi i u Hrvatskoj zahvaljujući uspješnoj suradnji Hrvatske pošte i Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovogodišnja tema, koja je potaknula učenike da promišljaju o prevenciji, liječenju i samim činjenicama AIDS-a, iznjedrila je niz talentiranih autora i lijepih pisama. Pobjednica, Bernarda Čirjak, učenica osmog razreda OŠ «Stanovi» iz Zadra, osvojila je povjerenstvo svojim pismom. «Pismo Bernarde Čirjak Dragi tata na vrlo emotivan, ali i suptilan, promišljen način govori o AIDS-u i njegovu pogubnom djelovanju na one koji su zahvaćeni tom bolešću. Povjerenstvo se odlučilo izdvojiti pismo ne samo zbog njegova dobrog standarda pisanja i promišljenosti nego i zbog spremnosti da govori o našim strahovima i brigama, znanju i neznanju…“, potpisuju članovi stručnog povjerenstva sastavljenog od viših savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje.
Ovo će pismo predstavljati Hrvatsku na 39. međunarodnom natjecanju za najljepše pismo u organizaciji Svjetske poštanske unije. Osim pisma pobjednice, članovi povjerenstva izdvojili su još sedam radova koji su se istaknuli svojom kvalitetom. Kao nagradu za uloženi trud i kreativnost, Bernarda je osvojila jednodnevni izlet bilo gdje u Hrvatskoj zajedno sa svojim cijelim razredom, a vrijedne nagrade očekuju i ostale marljive natjecatelje koji su se plasirali u prvih osam mjesta.

1. Bernarda Čirjak: 8. razred, OŠ «Stanovi», Zadar, pismo Dragi tata (pdf)

2. Filip Lisica: 6.b razred, OŠ Stjepana Radića, Bibinje, pismo Dragi razrede
3. Paola Rajnović: 8.a razred, OŠ «Kostrena», Kostrena, pismo Moj anđele!
4. Iva Škarica: 7.b razred, OŠ «Trnsko», Zagreb, pismo Dragi prijatelji!
5. Iva Grbavac: 7.b razred, OŠ «Vrgorac», Vrgorac, pismo Po čemu su drugačiji od nas?
6. Josipa Vuzem: 7.a razred, OŠ Stjepana Radića, Čaglin, pismo Draga Amona
7. Anamarija Kasumović: 6.b razred, OŠ Stjepana Radića, Bibinje, pismo Draga prijateljice
8. Klara Pavić: 6.d razred, IV. osnovna škola, Bjelovar, pismo Draga Lucija!

Našu su učenicu Ivu Škaricu, učenicu 7.b razreda, posjetili predstavnici Hrvatske pošte te joj uručili vrijedne nagrade. Cijeli je Ivin razred također dobio skromne darove, a na Ivu su jako ponosni.
 

Dragi prijatelji!

Dugo sam razmišljala što bih napisala u ovome pismu kako bih potaknula mlade na brigu i samopoštovanje. Odlučila sam pisati o osobnom iskustvu. Prošle sam godine, kao predstavnica svoga razreda, morala otići na predavanje o AIDS-u. Moj je prvobitni stav bio što će to meni, ali sam nakon predavanja promijenila mišljenje i shvatila kako je važno o AIDS-u pričati s prijateljima u razredu, sa svojim poznanicima, u svojim obiteljima.
Kada sam im prije sata razrednika najavila o čemu ćemo razgovarati, razmišljali su o svemu kao i ja prije nego sam poslušala predavanje. Cijelu sam večer prije sata razrednika razmišljala što ću reći prijateljima iz razreda, hoću li im sve dobro prenijeti što sam čula i hoće li me oni ozbiljno shvatiti. Kada je došao sat razrednoga odjela, razrednica mi je dala riječ i zamolila me da ispričam sve što sam saznala. Predavanje sam započela svojim razmišljanjima.
Mnogi ljudi ovoga svijeta ne znaju koliko je AIDS teška bolest. Ne znaju koliko je ljudi od nje umrlo, niti koliko ih u ovome trenutku umire. Ne znaju koliko oboljeli pate i kako su nemoćni. Tužni su ljudi ovoga svijeta koji zbog svoga neodgovornoga ponašanja umiru vrlo mladi od AIDS-a. Svakim im je danom sve gore. Većina se ljudi ne druži s njima, ne prilazi im, niti im upućuje poglede, niti iz sažaljenja. Svi se boje da se ne bi zarazili jer ne znaju ništa o toj bolesti. Zato se treba boriti protiv neznanja i predrasuda.
Kada sam pitala prijatelje iz razreda znaju li što je to AIDS, većina ih je odgovorila da ne zna ili da je to neka teška bolest, no nitko nije znao točan odgovor. Strpljivo su slušali sve što sam im govorila, sve što sam saznala na predavanju. Ispričala sam im da je AIDS teška bolest koja teško oštećuje imunološki sustav. Zbog AIDS-a imunološki sustav čovjeka slabi i više se ne može boriti protiv drugih bolesti. Najčešće se prenosi spolnim odnosima ili u trudnoći s majke na dijete. Osoba se može zaraziti i uporabom iste igle kod pacijenata ili kod onih koji se drogiraju. Ljudi na kraju umiru od raznih infekcija pluća ili tumora i bude im žao što su bili neodgovorni i što nisu pazili na sebe. Oni su željeli ljepše živjeti i diviti se ljepotama ovoga svijeta, razgovarati s prijateljima, odlaziti u kina, dućane, raditi posao koji vole, imati svoju obitelj i biti sretni. No, neodgovornost prema samome sebi ih je odvela u krivi smjer, u neki drugi svijet.
Nakon kratkog predavanja pustila sam im film koji govori o ispovijesti jednog mladića koji je zaražen AIDS-om. Promatrala sam svoje prijatelje iz razreda. Pozorno su gledali film. Vidjela sam im u očima da će nakon ovoga sigurno ozbiljnije razmišljati o svome zdravlju, svojoj odgovornosti i samopoštovanju. Iz razreda su izašli ozbiljni i zahvalili su mi na predavanju. Ovo sam pismo napisala jer želim potaknuti svoje vršnjake da paze na sebe i da čuvaju svoje zdravlje. Željela bih da se svakodnevno informiraju o svim negativnostima koje ih okružuju i koje mogu ugroziti njihov mladi život. Jer zdravlje je najvrjednije od svega i jedino ćemo tako moći uživati u blagodatima ovoga svijeta, što neki, nažalost, neće moći.

S poštovanjem, Iva Škarica.