Osnovna škola Popovac

Za nastavu povijesti, naša bivša učenica, Tena Mihajlović napisala je esej o Vukovaru. Pod opširnije možete pročitati mješavinu povijesnih činjenica i Teninih promišljanja na zadanu temu. Ujedno se njezinim radom možete poslužiti kako bi vidjeli i naučili kako se piše dobar esej.  

Vukovar je za mnoge ljude tek običan grad i najveća riječna luka na Dunavu (u Slavoniji). Uz to je još i upravno, kulturno i gospodarsko središte Vukovarsko-srijemske županije. Ipak, za nas Hrvate, Vukovar je nešto puno više - On je za nas Grad Heroj.

Vukovar je stari barokni grad, poznat po Domovinskom ratu. Prema popisu iz 2001. godine, ima 31 670 stanovnika, te je drugi grad po veličini u županiji. U njemu se ističu mnoge građevine poput dvorca Eltz-a, franjevačkog samostana, crkvi sv. Filipa i Jakova, ali i gradske bolnice što je pretrpjela mnoge napade u Domovinskom ratu. Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine došlo je do otvorene agresije Srbije na Vukovar i Hrvatsku. Najveća i najkrvavija bitka tada, bila je bitka za Vukovar. Bitka za Vukovar bila je 87-dnevna opsada grada od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih postrojbi. Kao uvertira u rat bila je odluka o neovisnosti pod SFRJ. Srpska se manjina u Hrvatskoj pobunila, a srpski predsjednik Milošević te JNA su ih podržali u tome. Srpske paravojne formacije smjestile svoju bazu u vukovarskom prigradskom naselju Borovo Selo. Na početku borbi u Vukovaru je bilo oko 800 branitelja. Kasnije se ta brojka vrti oko 1 800. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, te 68 minobacača. Od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru oformljena je 204. brigada HV. No, možemo usporediti snage branitelja Vukovara s pripadnicima JNA; stalno brojno angažiranih vojnika koji su napadali sam grad bilo je oko 30 000, 1 600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80 000. Nemilosrdni napadi s prekobrojnom vojskom na jedva obranjeni grad Vukovar bili su doslovno okrutni.

Bitka je započela nakon što je oklopno vozilo JNA naišlo na „miniranu barikadu u gradu" kod Borovog Naselja. 30. kolovoza potpisano je primirje što ga je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu oružja, a u grad je došao i Mile Dedaković –Jastreb. Počeo je koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama. U rujnu 1991. godine, ponovno, počinju borbe na prilazima Vukovaru. 5. rujna, JNA pokreće napadnu operaciju s ciljem potpunog poraza. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada. Vukovar još nije pao! Drugi napad bio je kroz samu Trpinjsku cestu što je kasnije prozvana „Groblje tenkova“. Skupina Marka Babića zaustavila je gotovo cijelu kolonu tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo više od 30. Skupina Blage Zadre kasnije je zaustavila 3 tenka i 2 oklopna transportera također na Trpinjskoj cesti.

Srpske paravojne postrojbe bile su podijeljene na „Sjever“ i „Jug“ te su započele operacije za okruživanje Vukovara. 30. rujna napadano je Sajmište. JNA je napadu pridružila specijalce iz Niša. Taj dan su srpske paravojne postrojbe izgubile 30 tenkova i oklopnih transportera, ubijeno je 200 vojnika, a na grad je palo 11 000 granata. U kasnijoj obrani grada, uz malobrojne pripadnike HV-a i HOS-a, pridružili su im se i „Žuti mravi“. Jedan od najjačih napada bio je onaj na Borovo Selo. Od 15. listopada 1991. godine, Vukovar je bio u potpunom okruženju. JNA je uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem obrambenih položaja je preostalo samo još nekoliko stotina metara da uđu sam centar grada i Borovo Naselje te su se stoga vodile žestoke ulične borbe. 23. listopada vukovarska je Bolnica pogođena s oko 40 raketa. Dana 12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. 19. studenog, JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Srpske paravojne postrojbe su i od skladišta „Ovčare“ napravili koncentracijski logor.

Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20. studenog 1991. godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja. Nakon pada grada JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Tromjesečna opsada je vezala uz grad neke od najboljih jedinica koje je JNA imala, uključujući i 2 tenkovske i 6 mehaniziranih brigada u širem području, značajan dio armijine tenkovske napadačke snage, što je sklonilo pritisak s ostalih bojišta u Hrvatskoj. Do kraja 1991. godine, po službenim podaci izdanim u Hrvatskoj 3 210 Hrvata je ubijeno, a 17 393 ih je ozlijeđeno tijekom sukoba. Većina ozljeda je posljedica opsade Vukovara. Točan broj vukovarskih žrtava je još uvijek nepoznat.

Uz sve ove podatke potrebno je reći da je Vukovar nešto posebno. Potrebno je to reći iz srca, onako kako to svaki čovjek napravi drugačije. Vukovar je ponos i dika Republike Hrvatske, a ljudi to sve manje poštuju. Zar je moguće da se nakon svega što se dogodilo, nakon svih izgubljenih života i proplakanih suza, mora prešućivati i ne pričati dalje o Gradu Heroju? Smatram da se priča o Vukovaru mora, jednostavno treba, širiti dalje. Ne kao povod za rat, već kao snaga i podrška, te uvjerenje da se sve može. Hrabrost, volja i ljubav zaustavljaju sve! Vukovar je uistinu nešto posebno, nešto nezaboravno i nešto što je doista vrijedno spomena. Vukovar! Vukovar!