Osnovna škola Popovac

U Branjinškome brdu, između današnjih naselja Branjine i Podolja na izlazu u Kaluđersku dolinu podno brda, na prostoru koje će svakoj osobi koja ondje slučajno zađe oduzeti dah svojim prekrasnim prirodnim okruženjem koje odiše blaženim mirom, smjestilo se i pravoslavno svetište Studenac. Sam njegov naziv govori o povijesnoj pozadini prema kojoj je ono i postalo mjestom religijske važnosti. Vjeruje se da je izvor s te lokacije izvor svete i studene vode te svatko tko pije s njega ne će biti bolestan ili tko se umiva u svetoj vodi, ozdravit će.

Na svetištu se nalazi uistinu malena kapelica visine oko 2 metra, a širine oko 1 metra posvećena Blaženoj Djevici Mariji, ne zna se točna godina njezine izgradnje no prema njezinom izgledu nagađa se da je ona ondje više stotina godina.

Ondje se navečer uoči Gospojne, koju pravoslavci obilježavaju 28. kolovoza, održava sveta misa. Seoske su žene bile zadužene za „spremanje svetišta“ koje je tada izgledalo kao na fotografiji.

Zanimljivo je da je u Branjini na taj dan održavan kermenc ili kirbaj koji su držali svi Branjinci, bez obzira na religijsko opredjeljenje, naravno pravoslavci su ga obilježavali u religijskom duhu, dok je u katolika ono bilo pučkoga karaktera.

Vjeruje se da svetište datira u srednji vijek, pravoslavna ga crkva veže uz 1296. godinu. Kao svetište je zabilježeno u posjedovnim protokolima despota Stevana Štiljanovića. Kada promotrimo lokaciju van religijskoga konteksta i uzmemo li u obzir nadmorsku visinu svetišta i činjenicu da je ovaj dio baranjskog prostora bio močvarom do izgradnje Albrechtova kanala u prvoj polovici 19. stoljeća, te da su se bunarske vode stanovništva podno brda vjerojatno često zagađivale, i stanovništvo obolijevalo, izvor je vjerojatno proglašen svetim jer ljudi koji su pili vodu s njega nisu obolijevali kao oni koji su pili zagađenu bunarsku vodu[1]. Sveti je izvor zabilježen i 1818. kada je bila velika sušna godina i seoski su bunari presušili te je ovaj izvor napojio svo branjinsko stanovništvo[2] koje je tada brojalo oko 1200 stanovnika.