Lešij, Lesovik, Lesovoj, Lešak, Lesnik
Lesnik predstavlja šumskog duha starih Slavena. Da je povezan sa šumama može se zaključiti iz njegovog imena, jer les na staroslovenskom (a i u mnogim živim slovenskim jezicima) znači šuma.. U Rusiji su ga zvali lješi, a poznata su i imena ljesovik, lešak, lesnoj i lisun. Žena mu se zvala lešačaha, lesoviha ili lešiha. U Češkoj, Moravi, Slovačkoj i Sloveniji poznata je pojava šumskih ljudi (lesni lide, lesni mužove). Šumski ljudi su bili divlji i sličnog izgleda i osobina kao i lesnici, ali živjeli su u zajednici, dok je lesnik u drugim krajevima obično individualni šumski duh. Lesnik se zamišljao kao antropomorfno biće, ali sa glavom neke rogate životinje, obično obučen u krzno. Nerijetko je zamišljan sa kopitima.
Lesnik je naklonjen pastirima i čuva im stoku. On je i zaštitnik divljih životinja, pa se tu naizgled javlja oprečnost u njegovoj funkciji, jer su domaće i divlje životinje prema predanju tradicionalni neprijatelji. Međutim, ovakva funkcija je prema vjerovanju tadašnjeg čovjeka sasvim normalna, jer je lesnik bio zadužen upravljati odnosima između njih. Lesnik se mogao pojaviti i u potpuno ljudskom obličju, jedino što tada ne bi imao trepavice ili bi imao samo jedno oko. Prema narodnom predanju, lesnici žive u svakoj većoj šumi. Otimaju često lijepe žene i odvode ih u svoje kolibe prekrivene krznom. Često tjeraju djevojke igrati kolo oko njih. Po nekim vjerovanjima lesnik je cijeli obrastao u runo. Medvjed mu je ljubimac i često su zajedno. Nekad je zamišljan kao pastir čije stado čine jeleni, košute i zečevi, a čuvaju ga vukovi i risovi. Postoji i vjerovanje da lesnik nema sjenu.
Vedi
Stvorenja slična ljudima, vrlo visoki, dlakavog tijela. Živjeli su u plemenima, u svojim gradovima skrivenim u šumama. Jednim bi dahom stvorili oluju. Svaka je kuća imala svoga Veda zaštitnika, kojemu se obitelj molila kad bi im zaprijetila opasnost. Sredinom prošlog stoljeća postaju nevidljivi po danu, povlače se u šumu i postaju šumski vedi.
Paklenjak
Povezuje ga se sa mitskim "Paklenjakom" (Pokola), koji je u trojstvu s Perunom i Potrimbom bio vrhovnim božanstvima. (Vjerovanje iz dubina praslavenske mitologije u staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja). Živio je u udubini "svetog duba", imao je žarovito lice i rasplamtane vlasi. Pred njim su stajale tri lubanje: čovječja , konjska i bikova.
Kečizube
Malena šumska bića, velikih zubiju, očima strijelnu putnika, na stazi on pada, a one "keše zube, raspomame čeljusti" i kidaju se od smijeha.
Baba Jaga
U slavenskoj mitologiji Baba Jaga (Baba Ruga, Baba Zima) je čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.
.jpg)
.jpg)
