Osnovna škola Popovac

Učenici naše škole su se u petak naoružali dobrom voljom, sendvičima i vodom. Obuli smo dobre patike i zaputili se u terensku nastavu na Banskom brdu. Cilj nam je bio doći do rudnika na Banskom brdu koje narod naziva Čemerima, a riječ je o Velikom i Malom rudniku u kojima se kopao kamen bazalt. Ne znamo točno od kada, ali negdje od početka 20. stoljeća pa sve do kraja Drugog svjetskog rata (više o rudnicima pod opširnije). Nakon prestanka rada rudnik pada u zaborav te s vremenom postaje sezonskim skloništem kolonijama šišmiša koje se ovdje sklanjaju tijekom migracija. Chiropterolozi dosada su zabilježili četiri vrste šišmiša koji ovdje pronalaze sklonište, a to su: veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinium), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), oštrouhi šišmiš (Myotis blythi oxygnatus) i riječni šišmiš (Myotis daubentonii). Osim rudnika posjetili smo i dva marijanska svetišta koja se nalaze na brdu - pravoslavno svetište Popovac i katoličko svetiše Marije Lurdske. Kod svake su postaje nastavnici škole Popovac učenicima održali predavanja o lokalitetima te time poticali ljubav učenika prema zavičaju i naglašavali važnost proučavanja lokalne baštine i njezino očuvanje. Fotografije s terenske nastave su u fotogaleriji.

Veliki i Mali rudnik bazalta kod Popovca

Rudnici bazalita u Banovom brdu kod Popovca svoja imena dobivaju kada je ekipa speleologa, biologa, geologa iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, Parka prirode Kopački rit te Pedagoškog fakulteta u Osijeku krenula u njihova istraživanja zbog kolonija šišmiša koja obitavaju u podzemnim prostorijama rudnika.

Podatci o početcima radova na rudniku su šturi, ali navodi se kako su započeti 1906. godine. Iz geološkog profila kroz Bansko brdo kojeg je izradio mađarski geolog Lóczy Lajos 1914. godine, nakon terenskih istraživanja obavljenih u periodu od 1911. do 1913. godine, vidljivo je da je u razdoblju pliocena, prije oko dva milijuna godina, došlo do proboja eruptiva kroz starije sedimentne naslage miocenske starosti. Kako je kamen u Baranji bio rijedak građevinski materijal, nakon toga otkrića eruptivnih stijena tipa andezit-bazalt na Banskome brdu počela je eksploatacija kamena. Prema podatcima u knjizi „Mineralne sirovine Hrvatske“, autora S. Markovića (2002.), navodi se kako je na ovom području bilo ukupno pet kamenoloma. Marković ne spominje rudnike kod Popovca, iako navodi kako je bilo i jamskih kopova.  

Veliki rudnik dugačak je 580 metara, dok Mali broji 112 metara dužine te je vjerojatno bio samo istražno rudarsko okno jer se iz njega nije izvlačio kamen, iako je i ovdje došlo do eruptivnih stijena. Ulazni dio Velikog rudnika u dužini od 150 metara probijen je u taložinama laporovitih pješčenjaka miocenske starosti. Zbog urušavanja na ulaznom dijelu rudnika došlo je do nastanka prirodne brane. Nakon eksploatacije ona je tijekom vremena postala preprekom za otjecanje oborinskih voda koje se danas procjeđuju s površine brda, prodiru u rudnik i preplavljuju dio ulaznog kanala. Na kontaktu miocenskih lapora eruptivnih stijena hodnik se dijeli u dva kanala. Duži se kanal pruža prema jugoistoku u dužini od 310 metara, a kraći prema sjeverozapadu u dužini od 120 metara. U najdužem, jugoistočnom kanalu, nalazi se nekoliko prostranih galerija, na dnu kojih se još vide tragovi pruge kojom se kamen prevozio iz rudnika. Hodnik je vrlo prostran – visok je do 17, a širok do 10 metara. Jugozapadni kanal završava nasipom zarušenoga kamenoga kršja koje nije izvađeno iz rudnika.

Nakon prestanka rada rudnik pada u zaborav te s vremenom postaje sezonskim skloništem kolonijama šišmiša koje se ovdje sklanjaju tijekom migracija. Chiropterolozi dosada su zabilježili četiri vrste šišmiša koji ovdje pronalaze sklonište, a to su: veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinium), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi), oštrouhi šišmiš (Myotis blythi oxygnatus) i riječni šišmiš (Myotis daubentonii).