Osnovna škola Popovac

Mi smo Tea, Nina i Lucija. Jedine smo učenice šestoga razreda. Nekima je to neobično, ali smo zasada same sebi dovoljne i odlično se slažemo. Danas smo odlučile razgovarati s našim prijateljem Adrianom o tome kako se osjeća kao jedini učenik petoga razreda u područnoj školi Kneževo. Samozatajno je odgovarao na naša pitanja pa smo mu olakšale i pomogle da svoje misli podijeli u kratkom tekstu koji možete pročitati u nastavku.

Kako je to biti sam u razredu?

Zovem se Adrian. Imam jedanaest godina. Živim u Kneževu, malom baranjskom selu pokraj Beloga Manastira. Peti sam razred područne škole Kneževo. Škola broji trideset i jednoga učenika. Sve ih poznajem.

Jedini sam učenik u razredu i to mi ne predstavlja problem iako često poželim imati prijatelja s kojim ću dijeliti školsku klupu.

Najdraži mi je predmet Tjelesna i zdravstvena kultura. Volim igrati stolni tenis. Učitelj Vladimir ujedno je i moj osobni trener. Uz vjeroučitelja Tomislava, moj je najdraži učitelj. Od ostalih predmeta volim i Matematiku.

Kada nešto ne znam, nemam ni od koga prepisati. To mi se ne sviđa, ali učitelji su zato tu i uvijek mi pomažu.

Sviđa mi se što sam predsjednik i zamjenik, dakle obavljam sve važne razredne funkcije.

Vrijeme mi sporije prolazi kada sam u razredu, ali na nastavi Informatike i Vjeronauka u društvu sam tri šestašice, a to su: Tea, Lucija i Nina. S njima mi je zabavno. Radoznale su i vole postavljati puno pitanja pa je tako nastao i ovaj tekst.

Na kraju želim reći - iako sam jedini učenik u razredu i dalje sam sretan u školi.