Osnovna škola Popovac

Za oči ugodna i lijepa, a za dušu nadahnjujuća i opuštajuća. Nešto toliko vrijedno jer je satkano uz toliko truda i znanja, brige i ljubavi, mirisa i boja - Opatija. Zadovoljan sam boravkom u Opatiji bajnoj, poneki će reći i «biseru Istre», a kako smo se proveli možete saznati ukoliko kliknete na opširnije.

TREĆI SUSRET "ŠKOLA BEZ NESILJA" U OPATIJI

PRVI DAN, 16. studeni 2009.
16. studenoga krenuli smo u 13 sati iz Osijeka. Put je trajao 6 sati i bio je dug i naporan. Kada smo stigli u hotel svi su se začudili u kakvom lijepom hotelu ćemo odsjesti. Na recepciji je bila velika gužva, ali srećom dobio sam prvi ključ i to sobe broj 117. Poslije razvrstavanja svih u sobe bila je večera koja je bila vrlo, vrlo obilna. Ravnateljica, teta Anita, psihologinja Suzana i ja išli smo u grad u razgledavanje. Opatija je prelijepa i ima lijepo i slano more. Vidjeli smo ženu s galebom koja gleda more i cijelu Opatiju. Ostao sam budan do 3 sata ujutro jer sam se družio sa svojim cimerima iz sobe, Antom iz Splita i Jakovom iz Osijeka.

DRUGI DAN, 17. studeni 2009.
Probudili smo se u pola osam te smo otišli na rani doručak. U deset sati otišli smo na svečano otvaranje UNICEF-ovog programa "STOP NASILJU MEĐU DJECOM". Poslije svih govora podijelili su nas u radionice. Radionice su bile "FORUM TEATAR", i grupe koje su radile kako poboljšati suradnju roditelja i škole. Nakon što su nas poredali u grupe i u sobe gdje su bile radionice dali su nam jedno iznenađenje - čokolade i sokove. Našu radionicu su vodile teta Nena i teta Josipa. Prvo smo se upoznavali, osmislili pravila te osmišljavali ime za našu grupu. Našu grupu smo nazvali "AKTIVNI POMAGAČI". Poslije smo radili plakat na kojem smo pisali naša očekivanja. Poredali smo se u dvije male grupice, morali smo napisati igrokaz o roditeljskom sastanku između roditelja, ravnatelja, razrednika i psihologa te kako bi poboljšali suradnju roditelja sa njima. Poslije predstavljanja igrokaza i plakata, napravili smo svoj plakat na kojem smo mogli napisati naša imena, nacrtati naše ruke, te naše osjećaje i razmišljanja. Na kraju smo napisali naše zaključke te igrali igru koja se zvala "KIŠA PADA ZA ONOGA KOJI NEMA". Kada je završila radionica opet su nas počastili sa sokom te smo išli na večeru.
Poslije večere gledali smo predstave "FORUM TEATRA" koje su bile vrlo zanimljive i smiješne. Bit "FORUM TEATRA" je da kada vidiš nepravdu možeš se ubaciti i popraviti ju. Predstava se sastojala od četiri različita učenička problema. Mogli smo se ubaciti samo na prve dvije predstave, ja sam se ubacio u obje i rješio problem.

TREĆI DAN, 18. studeni 2009.
Imali smo doručak i nakon doručka imali smo sastajanje svih grupa. Svi smo morali predstaviti svoje grupe i naše plakate. Nakon toga smo ispunjavali test što hoćemo od naredne godine. Poslije toga su nas ponovo počastili sa sokom i keksima. Nakon zaslađivanja morali smo se odjaviti iz svojih soba zbog čega smo bili vrlo tužni, ali nas je razveselio ručak koji je bio na žalost posljednji u hotelu. Onda smo išli na predstavljanje roditeljskih grupa koji su oni radili. Osim toga predstavljali smo i mi roditeljima naše grupe. Poslije predstave moji prijatelji Mija, Filip, Matej i ja išli smo u grad. Šetali smo se po parku i po zvijezdama slavnih. Poslije smo se vratili svako u svoj hotel i napokon zaspali u ponoć. Poslije predstavljanja išli smo s voditeljicama u na drugi dio grada i vidjeli kako je Opatija još ljepša kada se pobliže razgledava. Posjetili smo tržnicu, crkvu sv. Jakova, plažu, labirint cvjetova i mnoge druge znamenitosti. Nakon toga svi smo se pozdravili i razmijenili brojeve mobitela. Krenuli smo kući u 16:00 sati i nažalost otišli iz Opatije. Vozili smo se još dugih šest sati i napokon došli kući u 22:30.
Antonio Beti