Godišnja izvješća o provedbi ZPPI za 2016., 2017. i 2018. godinu, nalaze se u privitku.
Hrvatska se 10. prosinca 1999. oprostila od svoga prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na groblju Mirogoju uz crkvu Krista Kralja, na početku glavne mirogojske aleje. Kliknite na opširnije i saznajte više o životu i djelu prvog predsjednika.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. 1941. s ocem i braćom postaje antifašistički aktivist. Godinu dana poslije odlazi u partizane. Početkom 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beograd kao jedan od hrvatskih predstavnika. Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu, kako bi se posvetio znanstvenom radu. U Zagrebu osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor, stječe doktorat, sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.
Već do tog vremena poznat je po svojim povijesnim djelima Rat protiv rata i Velike ideje i mali narodi. Poslije će napisati još niz radova o hrvatskoj povijesti, od kojih će neki doživjeti žestoke kritike. Kad je 1972. godine počeo progon hrvatskih disidenata, tj. proljećara, Tuđman je proveo devet mjeseci u zatvoru, a u veljači 1981., osuđen je na tri godine zatvora i na zabranu svakog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina.
Godine 1989. osniva HDZ i postaje njezinim predsjednikom. Nakon pobjede na prvim demokratskim izborima, Tuđman postaje predsjednikom predsjedništva, tada još SR Hrvatske. Bori se za samostalnost i međunarodno priznanje hrvatske države, vodi sve važnije akcije u domovinskome obrambenom ratu, te u oslobađanju i reintegraciji hrvatskih područja. Međutim, ratni pobjedik nakon niza uspjeha u unutarnjoj i vanjskoj politici, doveo je Hrvatsku gotovo na rub izolacije.
Netko ga je nazvao karizmatskim državnikom staroga kova. Jedno dr. Franji Tuđmanu nitko ne može poreći - on je utemeljitelj nove hrvatske države. Umro je odan svojoj ideji neovisne Hrvatske i nacionalne pomirbe ne uviđajući, nažalost, kako se autoritarnim vođenjem države mogu učiniti krupni previdi. Poslije Tuđmana Hrvatska ulazi u novo razdoblje svoje povijesti.