Osnovna škola Popovac

Hrvatska je svoje međunarodno priznanje dobila mnogo prije datuma 15. siječnja 1992. godine, kada danas službeno obilježavamo njezino međunarodno priznanje. Prvo hrvatsko priznanje vuče korijene još iz 879. godine, kada je 7. lipnja papa Ivan VIII. pisao knezu Branimiru. U ono vrijeme da bi neka zemlja kršćanskoga svijeta bila priznata, morala je dobiti papin blagoslov, a baš toga datuma u navedenom dokumentu Hrvatska je isto i dobila. Pod opširnije možete pročitati što je pisalo u tome pismu.

PISMO PAPE IVANA VIII. SVEĆENSTVU I HRVATSKOM NARODU 

Svim časnim svećenicima i čitavomu hrvatskomu narodu 

Dragom sinu Branimiru

Čitajući pismo tvoga gospodstva, što si ga nama po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom Božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega, uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim pa te s oćinskom ljubavlju kao najmilijeg sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo Svete Stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i predi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit cemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, te da bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zasjedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žudenu pobjedu nad neprijateljima, jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazao za ljubav Božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim, tako ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.
I zato opominjemo revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalamist veli: " Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme na njegovo na zemlji "; a sam veli u evanđelju : " Tko mene ljubi, držat ce riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu čemo doći i kod njega ćemo se nastaniti ". Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: " Proslavit cu one koji mene slave ". Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom rijecju, to smo vrlo rado ucinili. Kad smo naime na dan Uzašašca Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo, da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama, da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav mnogo puta.