Osnovna škola Popovac

Velikan američke književnosti J. D. Salinger, pisac čija su djela voljeli valjda svi, preminuo je u srijedu u 92. godini, u svojem domu u Cornishu, u američkoj saveznoj državi New Hampshire. Svoj zaštitni znak, roman “Lovac u žitu”, djelo koje je “ šokiralo jednu generaciju i inspiriralo drugu”, Salinger je objavio 1951. godine postigavši uspjeh doslovno preko noći.

Pisati je počeo kao tinejdžer, a prvu priču “The Young Ones” o nekolicini besciljnih mladih ljudi objavio je 1940.

Dvije godine kasnije otišao je u rat - iskustvo koje mu je trajno obilježilo život. U povijesti svjetske književnosti Salinger će ostati kao autor nevelikog opusa koji čine “Lovac u žitu”, “Devet priča”, “Franny i Zooey”, “Visoko podignite krovnu gredu, tesari” i “Seymour: uvod”. Jedan je od rijetkih suvremenih pisaca kojeg slava i zanimanje javnosti nisu nimalo zanimali i ono što je najvažnije, autor je koji je precizno uhvatio trenutak povijesti i sa čijim su se likovima identificirale generacije i generacije čitatelja.

Zaštitni znak

Svoj zaštitni znak, roman “Lovac u žitu”, djelo koje je “ šokiralo jednu generaciju i inspiriralo drugu”, Salinger je objavio 1951. godine postigavši uspjeh doslovno preko noći.

Šesnaestogodišnji Holden Caulfield postao je najpoznatiji američki književni junak još od vremena Huckleberry Finna. Manifest pobunjenih adolescenata, danas sastavni dio obavezne lektire, u nekoliko je zemalja isprva bio zabranjen jer se smatralo da će poslužiti kao loš primjer mladima. Salinger je do smrti odbijao sve molbe za ekranizaciju romana, a bio je spreman i sudski goniti one koji su željeli napisati nastavke.

Djeca i slomljeni ljudi

Posljednji takav slučaj dogodio se prošlog ljeta, kad je uspio ishoditi zabranu neautoriziranog nastavka “Lovca”, koji je napisao švedski književnik Fredrik Colting. “Nema ništa više od Holdena Caulfielda. Pročitajte knjigu ponovno - sve je tamo. Holden Caulfield je samo smrznuti trenutak u vremenu”, navodno je izjavio. Sva njegova djela imaju hordu istinskih sljedbenika. “Većina Salingerovih likova su djeca i slomljeni odrasli ljudi. U nekoj maloumnoj raščlambi za nedarovito čitateljstvo moglo bi se reći da je on sentimentalan pisac. U svojim književnim tekstovima ponire do najdublje ljudske tuge, dječje ili odrasle, do onoga što čovjeka može dirnuti, u čemu se u svojoj djetinjastosti može prepoznati i u tom prepoznavanju proživjeti dobar dio života”, napisao je nedavno o Salingeru Miljenko Jergović. Doista, poduža bi bila lista svih onih na koje je Salinger utjecao, podsjetimo samo da je na našim prostorima njegov “Lovac u žitu”, preveden 1963., poslužio kao protomodel za tzv. prozu u trapericama.

Legendarno je bilo i njegovo bježanje od očiju javnosti i potpuna izolacija u kojoj je živio protekla četiri desetljeća, što je samo raspirivalo interes, pogotovo zato što su njemu bliski ljudi govorili kako još uvijek piše. Isti ljudi, njegova kći i nekadašnja ljubavnica, za razliku od njega, koji nije objavio ni retka punih 45 godina, objavili su i knjige u kojima su ga opisali kao nesnosnog despota.

Izdavštvo kao invazija

U jednom od rijetkih intervjua koje je dao, za Boston Globe daleke 1980., odgovarajući na pitanje je li se odrekao pisanja, rekao je: “Volim pisati, uvjeravam vas da pišem redovito, ali pišem za sebe i želim da me svi ostave na miru kako bih to mogao raditi. Izdavaštvo je tako strašna invazija na moj život.”

Prema riječima njegovog agenta, navodno je iza Salingera je ostalo najmanje dovršenih 15 rukopisa. Možemo samo nagađati što će biti kad ih se dočepaju svi oni koji od njih mogu imati financijsku korist.