Osnovna škola Popovac

U utorak smo posjetili Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku i odgledali smo komediju Budala za večeru. Danijela Strugar nam donosi svoju recenziju kazališne predstave.

Predstava «Budala za večeru» održana je 4. svibnja u 18:00 h. Autor komedije je Francis Weber u režiji Joška Juvančića koja je imala dva čina. Glumac Goran Grgić predstavljao je Pierra Brochanta, a Draško Zidar predstavljao je Francoisa Pignona. Ostali glumci iz osječkog HNK-a su Ivana Soldo, Mario Rade, Mira Perić Kralji, Milenko Ognjenović i Vlaho Ljutić.

Pierre Brochant i njegovi prijatelji bili su ugledni producenti koji su svaki tjedan održavali večeru na koju bi pozvali neku budalu. Cilj im je bio na večeru dovesti najveću budalu. Na taj su način ismijavali ljude koji nisu imali pojma o čemu se ustvari radi. Ali, to je bio glavni dio predstave bez kojeg ne bi bilo humoristično. Pierre je na večeru pozvao Francoisa Pignona, no kako ga je želio malo bolje upoznati, prvo ga je pozvao u svoj stan na piće. Njegovoj ženi Cristine to se nije svidjelo jer je željela tu večer provesti sa svojim mužem. Cristine se naljutila i odjurila je iz stana, nezadovoljna muževom odlukom. Način na koji su taj dio prikazali bio je toliko stvaran da ne bi povjerovali da glume, Cristine se jako ljutila, dok je Pierre ustrajao pri svojoj odluci. Malo je bilo iritantno što je Pierre toliko vikao, to nije bilo potrebno jer svi dobro čujemo. Francois Pignon bio je ministar financija i gradio je makete od šibica na kojima se temeljio njegov život, bio je pomalo usamljen jer ga je ostavila žena, otišla je s njegovim najboljim prijateljom. Po prirodi, Francois je bio vrlo naporna osoba , kada se na nešto namjerio, nije odustajao. U svemu je htio pomoći Pierru, koji bi njegovu pomoć prihvatio kad bi bio na rubu živaca. Pierre je često mijenjao raspoloženja , cijelo je vrijeme pravio budalu od Francoisa i to je bilo očito, a on to nije shvaćao, možda se pravio. Možda bi bilo bolje da se Francois znao braniti da je pokazao Pierru da se ne može tako ponašati prema njemu. U međuvremenu Pierra je ostavila žena. Bilo je to dobro prikazano, ponekad ljudi kao što je Pierre trebaju osjetiti gubitak i tugu. Kako je Francois cijelu večer pričao o svom poslu, polako je sve izlazilo na vidjelo.

Otkrivalo se tko je ustvari budala i čiji je život bijedan, tko je bahat i bezobrazan. Francois je bio pošten čovjek, govorio je istinu onda kada se očekivalo da laže , uvijek je govorio ono što misli, bio je dobrodušan, ali je uspio spustiti na zemlju bahate, bezobrazne ljude koji su mislili da su bolji od svih.

      Cjelokupna predstava je bila odlična i ne postoje neke veće zamjerke, lijepo je što je sve bilo prikazano na humorističan način, ali kada to pogledamo s druge strane i primjenimo na stvarni svijet, shvaćamo da su takvi ljudi svi oni koji imaju više novca i koji se ističu od svih, smatraju se puno boljima od ostalih, sve se vraća, jednom će morati shvatiti da se ne vrti sve oko njih. Neki će započeti svoj život ispočetka, kada shvate da im život pruža još jednu priliku. Najbolje je to što je kraj bio kao u bajci, sve je ispalo dobro.