Osnovna škola Popovac

Nezamislivo nam je u neformalnom razgovoru ne pozdraviti osobu s riječju "bok". No, rijetko se priupitamo zašto se njome koristimo u našoj svakodnevnoj komunikaciji, i kakve ona ima veze s pozdravima. Uvriježeno je (skoro) u svim jezicima sugovornika pozdraviti riječju koja ima značenje neke dobre "želje" ili kojom uvažavamo sugovornika, a istoga u riječi "bok" ne iščitavamo. Pogrješno je mišljenje kako navedeni pozdrav dolazi od sintagme "Bog i Hrvati", no u devesetim godinama prošloga nam stoljeća nerijetko smo umjesto "bok", mogli čuti i "bog" kao pozdrav. Riječ "bok" tipični je starozagrebački pozdrav koji u biti treba značiti "moj naklon", a zašto je tako pogledajte pod opširnije.

Zagreb je jedan dugi period bio pod Austro-Ugarskom i u njemu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika. Građanski trgovci su se obraćali kupcima arhaičnim austrijskim pozdravom: "Mein Buecken", što je pogrješna verzija austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao «Majn bokn» ili moj naklon. S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: «Bokn» ili Naklon. Od tog skraćenog «Bokn» nastao je tipično zagrebački pozdrav «BOK», s kratkim "o" ili ponekad dvostrukim "o".