Osnovna škola Popovac

Legendu je napisala učenica VII. razreda Tena Mihajlović.

Legenda o staroj kutiji m(M)ira

Nekada davno, u staroj kući, živjela je stara Danica. Njezina unuka Mira nije imala roditelja. Cijeloga života u njoj je vladao samo nemir. Baka je uvijek bila prezaposlena da bi joj dokazala i pokazala što je mir i prava ljubav. Nije ju zapostavljala, dapače, sve joj je dala, sve joj je dopustila. No, jadna Mira, rođena baš u vrijeme rata, nije to sve mogla i znala shvatiti. Baka, koja je već bila jako stara  i Mira, koja je imala trinaest godina jako su se razlikovale. Mira više nije željela pomagati baki pa je baki bilo sve teže. Bila je već stara i osjećala je da je Bog zove. Željela je, prije no što umre, Miri pokazati nešto što bi u njoj moglo nadvladati sve zlo. Bila je to kutija što ju je još posjedovala njezina prabaka, baka i majka. Sada je red došao i na nju, malenu i nezrelu Miru.

Jednog poslijepodneva baka je rekla Miri da će za nekoliko dana, tjedana ili možda čak mjeseci morati otići kod tete Mare jer je baku pronašla sreća i vječni život kod Boga. Mira je bila dovoljno stara da shvati riječi svoje bake, pa je, i prije no što je baka dovršila svoju rečenicu, briznula u plač. Nakon što se smirila baka je rekla da zajedno odu na tavan da joj nešto pokaže. Mira je samo kimnula glavom i bez riječi hodala za bakom. Svijeća što je obasjavala staru i naboranu bakinu ruku, osvijetlila je i jednu kutiju. Nije bila ni velika ni malena. Sjele su u stari naslonjač i baka je, onako suznih očiju, prihvatila kutiju i otpuhala prašinu s nje. Otvorila ju je i počela vaditi razne fotografije, predmete ali i jedan dugi šal. Mira je s oduševljenjem gledala fotografije i predmeta pa je, kada je začula bakin jecaj, pogled uputila i prema šalu. Dugom, šarenom šalu. Uzela ga je i upitala baku što je to i zašto joj toliko znači. Baka je rekla da je taj šal počela vesti njezina baka koja je iznenada umrla te nitko nije znao što je to trebalo biti ili kome je bilo namijenjeno. Majka stare Danice odlučila je, u spomen na svoju majku, da svaki ženski potomak na šal zašije komad platna što će biti značajno za cijelu obitelj. Na njemu su se našli komadi vjenčanica i još puno sličnih materijala. Dok je sve to slušala, Mira je osjećala neopisivu snagu dobrote, mir i spokoj u duši. Baka joj je dala kutiju i tražila obećanje da će je prenositi dalje i čuvati. Mira je zagrlila baku i obećala joj to.

Nakon što je baka umrla, Mira je u kutiju stavila bakin prsten jer nije željela da nestane s njom. Kada ga je spremala, vidjela je naziv na kutiji što ju je malo zastrašio. Na kutiji je pisalo: "Ovo je ime što se na ovoj kutiji nalazi oduvijek. Nitko ga nije dopisao ili napisao sam. Ime ove kutije je m(M)ira. Stara kutija m(M)ira." Mira je znala da je to neki znak zato što joj baka to nikada nije spomenula. Mislila je da ga možda nije vidjela. Ali Mira je, svaki put kada bi osjetila nemir, otvorila kutiju m(M)ira i njezina se duša smirila, dobrota ju je obasjavala, Mira je, jednostavno bila sretna.

Tena Mihajlović, VII. razred