Osnovna škola Popovac

Svakodnevno u svojim dnevnim pripravama za izvođenje nastave upisujemo koji su i zadatci te nastave. Radimo to automatizmom i bez previše razmišljanja, no podsjetimo se čemu služe, tj. koja je svrha zadataka nastave.

Funkcionalni zadatci nastave

Funkcionalni zadatak nastave odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti – senzornih, praktičnih, izražajnih, intelektualnih. Njime postižemo razvijanje psihofizičkih funkcija u učenika. Ističu ga predstavnici tzv. Nove škole s prijelaza 19./20.st.

• funkcionalni zadaci (razviti, osposobiti, usavršiti, navikavati, izoštriti, misliti):

-         razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti àpsihičke funkcije učenika (pažnja, mašta, pamćenje, mišljenje, interes, volja, emocije, izražavanje)

-         voditi računa o radnim, fizičkim i intelektualnim sposobnostima učenika

• Funkcionalni zadatak nastave odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih sposobnosti, tj. psihofizičkih funkcija učenika posredstvom raznih aktivnosti.
• (Didaktički funkcionalizam: razvio se na početku 20. stoljeća kao reakcija na didaktički materijalizam i tumačio je obrazovanje isključivo kao razvijanje psihofizičkih funkcija, dok znanje nema neki značaj.)
• Suvremena shvačanja odnosa materijalne i funkcionalne zadače nastave: Što se tiće didaktičkog materijalizma odnosno funkcionalizma, danas se smatra da je i jedno i drugo shvačanje jednostrano. Suvremeno obrazovanje se shvača kao jedinstvo znanja i sposobnosti, te u istom jedinstvu treba naglašavati  materijalnu i funkcionalnu zadaču nastave. Naime, znanje je temelj i pretpostavka za razvoj sposobnosti, ali su i sposobnosti uvjet za usvajanje novih znanja. Da bi znači prema suvremenoj koncepciji obrazovanje bilo potpuno, učenici trbaju usvojiti znanja i razviti sposobnosti.

Materijalni zadatci nastave

Odnose se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta.

• materijalni zadaci (upoznati, pokazati, ukazati, učiti, razumjeti, naučiti, shvatiti):

-         poznavati povijesne činjenice (cilj je da ih učenici usvoje)

-         ukratko definirati što će se raditi

-         usvajanje generalizacije nastavnog sadržaja (cilj je steći znanje)

-         odabrati činjenice koje su bitne (novih činjenica ne smije biti previše, jer učenici onda ne znaju što treba učiti ànastavnik treba znati što učenik već zna)

-         memoriranje činjenica ne smije biti mehaničko, jer formalističko znanje nema praktičnu vrijednost

• Materijalni zadatak nastave odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti (materiji, građi) koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta.
• Ostvarenjem materijalnog zadatka učenici trebaju znači usvojiti brojne činjenice i generalizacije u jednom logičkom pregledu o određenoj materiji.
• (Didaktički materijalizam: Ova zadaća se do kraja 19. stoljeća smatrala jedinom i isključivom zadaćom nastave. To je rezultiralo širenjem nastavnog sadržaja, tj. zadavanja opširnih lekcija u školi (tzv. lekcionizam), od strane učenika formalnog i mehaničkog memoriziranja gradiva, te ispitivanja tih lekcija. Zbog takvog lekcionizma su učenici brojne činjenice mehanički, dogmatski i formalistički usvajali bez dubljeg razumijevanja.)

Odgojni zadatci nastave

Nastava je osim obrazovanja i proces kojim se usvajaju stanovite odgojne vrijednosti, pa je po tome nastava odgojno-obrazovni proces. 

Prema grupi autora, odgoj je osnovni zadatak nastave. Odgojni zadatak nastave odnosi se na formiranje odgojnAih vrijednosti i stavova - (moralnih, estetskih, fizičkih i radnih), tj. razvoj onih obilježja ličnosti koja pripadaju afektivnoj i konotivnoj sferi. Odgoj je usmjeren na izgrađivanje pozitivnih i plemenitih kvaliteta ličnosti. Upravo zato što nastava uključuje i odgojni zadatak, ona se može smatrati odgojno - obrazovnim procesom.

• Pod odgojem podrazumijevamo:

a) intelektualna i moralna autonomija pojedinca i otpor prema nametnutim autoritetima i konformističkom načinu mišljenja i ponašanja,

b) mogućnost osobnog viđenja i odnosa, autentičnog iskaza, vjera u vlastito iskustvo, inicijativnost, osjećaj osobne vrijednosti, tj. pozitivna slika o sebi, težnja za samorealizacijom,

c) komunikativna kompetencija, tolerantnost, uvažavanje stavova i argumenata drugih, i sl.

Ostvarivanje odgojih ciljeva nije moguće u atmosferi represije i "diktature nastavnika", jer je ovdje blokirana inicijativa učenika kao i  njegov razvoj u pravcu autonomije, autentičnosti i osobne odgovornosti. Bitno je da odgajanje ne znači nametanje gotovih normi koje učenik treba internalizirati (usvojiti), jer to zapravo dovodi da pojedinac postaje ono što zapravo nije. Svatko mora sam, kroz učenje u slobodnoj socijalnoj interakciji i slobodnom dijalogu, tj. na osnovi vlastitog iskustva stvoriti vlastite vrijednosti. Zato razvoj i formiranje tih osobina zahtjeva a) nedirektivne oblike nastave i nastavnike, tj. učenje bez straha i pritiska "u slobodi", i b) pozitivnu socijalno-afektivnu (emocionalan) atmosferu u  nastavi.

• Odnos odgoja i obrazovanja: Odnos odgoja i obrazovanja u nastavi treba shvatiti u smislu dijalektičkog jedinstva, a to znači u prožimanju, koreliranju, komplementiranju, a ne u smislu nadređivanja ili podređivanja. Obrazovanje daje „materijalnu osnovu“ za formiranje odgojnih vrijednosti, dok odgojni stavovi omogućuju produbljivanje spoznajne supstance. Traženje za istinom karakteristika je zrele  ličnost, a što pojedinac više zna i što su mu sposobnosti više razvijene, teže podliježe nametnutim autoritetima, a više se iskazuje kao autonomna osoba.