Osnovna škola Popovac

Prezentacijske kompetencije učenika sastavni su dio kulture učenja i poučavanja koju promiču brojni europski planovi i programi. One su također jedan od važnih ciljeva nastave povijesti koji se najčešće definira kao razvijanje vještina usmenog i pismenog priopćavanja povijesnih informacija (npr. govor, pisanje, uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije).

Vještine usmenog i pismenog priopćavanja povijesnih informacije pripadaju ključnim učeničkim kompetencijama, no one se mogu steći i uvježbati samo na predmetnim sadržajima. Strah od govorenja pred širim auditorijem često je prisutan kod velikog broja ljudi; vjerojatnije je da će biti manji ako imaju što više prilika govoriti u javnosti. Kod usmene i pismene prezentacije u nastavi povijesti treba uzeti u obzir «kriterije kvalitete poput sadržajne i jezične korektnosti, poznavanja povijesnih struktura i međusobnih povezanosti ili primjene povijesnog znanja».

Kako pripremiti izlaganje – upute za učenike:

Govor: Vokabular treba biti razumljiv i odgovarati nivou slušatelja, a rečenice precizne, jasne i gramatički korektne. Treba izbjegavati dugačke i složene rečenice koje su prikladnije za pisani tekst – prilikom izlaganja slušatelji ne mogu ponovo čuti ono što nisu razumjeli. Za razliku od pisanih tekstova, u izlaganje je poželjno primjenjivati strategije koje će pridonijeti slušateljevu razumijevanju: ugraditi ponavljanja, preformulirati ključne ideje i teze, naglašavati ključne riječi, služiti se primjerima.

Izlaganje treba dobro planirati i organizirati, tj. podijeliti ga na uvod, glavni dio i zaključak. Izlaganje se može započeti izlaganjem određene teze, navođenjem citata, postavljanjem pitanja. Na početku je također poželjno predstaviti temu i kompoziciju izlaganja, te održavati fokus na tome tijekom cijele prezentacije. Dobro je uključiti dokaze i primjere koji podupiru i razvijaju ideje. Svaki odsječak S vremena na vrijeme poželjno je direktno se obratiti slušateljima. Na kraju je poželjno izlaganje još jednom sažeti.

Način izlaganja: Preduvjet za razumijevanje su prikladna jačina glasa, razgovijetan izgovor i odgovarajući tempo govora (ni prespor ni prebrz). Dok se priprema izlaganje, dobro je nekoliko puta ga isprobati i uvježbati (možda i snimiti), kako bi se dobro upoznao materijal i utvrdilo njegovo trajanje. Izlaganje ne bi trebalo trajati duže od 15 do 20 minuta jer slušatelji gube koncentraciju.

Govor tijela: Držanje tijela, gestikulacija i izraz lica također pridonose uspješnosti izlaganja. Držanje tijela trebalo bi biti što je više moguće opušteno, što je lakše postići kad se stoji nego kad se sjedi. Dobro je što više direktno se obraćati slušateljima, a ne isključivo čitati bilješke ili govoriti napamet naučeni tekst. Također je dobro održavati kontakt očima sa slušateljima, te se umjereno služiti gestikulacijama.

Vizualna pomagala: Veoma je korisno kad se izlaganje podupre vizualno jer to može pomoći slušateljima da usvoje ključne ideje te unijeti raznolikost u ritam govora. To se može učiniti na razne načine. Slušateljima se unaprijed mogu podijeliti papiri s ključnim tezama i kompozicijom izlaganja. Ključne točke mogu se projicirati pomoću grafoskopa ili PowerPoint prezentacije. Dobro je uključiti slike ili grafikone, no važno je da se oni odnose na sadržaj predavanja jer inače samo odvraćaju pažnju. Važna imena i datumi mogu se također zapisati na ploču.