Godišnja izvješća o provedbi ZPPI za 2016., 2017. i 2018. godinu, nalaze se u privitku.
Učenici osmoga razreda Područne škole Kneževo, Osnovne škole Popovac, u sklopu integrirane nastave hrvatskoga jezika i povijesti okušali su se u snimanju i režiranju njihovog prvog dokumentarnog filma. Riječ je o prikazu mjesta Kneževa koje se nalazi na samom rubu baranjskoga trokuta, u Osječko-baranjskoj županiji, u blizini mađarske granice. Ne zamjerajte im pokoji lapsus lingue, jer pri samoj izvedbi su se ponekad više koncentrirali na kameru (čitaj fotoaparat) negoli na tekst koji će izgovoriti, no kako im to kao pubertetlijama i zamjeriti :)
Sve u svemu na jedan nevini i naivni dječji način uspješno su (ni sami toga svjesni) prikazali kako nekad važno gospodarsko mjesto za područje Baranje ubrzano gubi na svom sjaju. Počevši od narušene vanjštine klasicističkoga dvorca koji je centralna građevina mjesta, preko velebne napuštene i devastirane nekadašnje zgrade direkcije Belja koja je imala i ulogu rodilišta do popratnih napuštenih objekata poput restorana, kuglane i kino dvorane.. Pogledajte i sami prosudite o njihovu uratku.
Više o samom Kneževu pod opširnije.
Kneževo je naselje planirano na ortogonalnoj matrici kojoj je okosnica dvorac s parkom[1] nastao 1818. godine kao gospodarska zgrada koja 1852. godine izrasta u dvorac klasicističkog obilježja[2]. U osi ispred dvorca organiziran je blok s činovničkim stanovima i stanovima paradnih kočijaša kojima je prva stambena zgrada izgrađena 1869. godine. Jugozapadno od osi parka organizirana je zona poljoprivredno-stočarske proizvodnje, uključujući i stanovanje radnika vezanih za tu proizvodnju, dok je sjeveroistočno od navedene osi radionički dio s majstorskim stanovima. U tom području smješten je gostinjac (hotel), trgovina, mesnica, krojač, te policijska postaja. U jugoistočnom dijelu naselja, u blizini dvorca, smješteni su ostali javni sadržaji: crkva iz 1856. godine, škola sa stanom za učitelja i podvornika, ambulanta s odvojenim prostorom za izolaciju, te stanom liječnika, građevina dječjeg vrtića kojeg su uzdržavale časne sestre, te činovnički stanovi iz druge faze (početak 20. stoljeća). [3]
Već 1906. godine započela je izgradnja industrijsko – poljoprivredne željezničke pruge prema Kneževu[4] kojom su se koristili i mještani[5], a već 1913. godine, u Kneževo je došla struja, prvenstveno za unaprjeđivanje rada Tvornice, no svakako da je ista poboljšala životne uvijete i mještana koji su pretežito bili radnici dobra Belje. Tvornica je bila i razlogom početaka novinarstva te je u Kneževu izlazio od 1947. Beljski brigadir, informativni list radnika Belja, koji se gasi 1952. i umjesto njega izlazi Beljski radnik[6] koji se gasi nakon godinu dana[7]. 1947. godine osnovana je Osnovana Škola učenika u privredi Kneževo koja je osposobila 292 stručna radnika zanatskih profila u svojih 14 godina rada. Osim navedenoga 1937. izgrađena je prekrasna zgrada beljske direkcije koja je ovdje stolovala do 1959. kada seli u Mece, no zgrada nije ostala prazna, u njoj je 1960. započela nastava Poljoprivredne škole s praktičnom obukom Kneževo, koja s radom prestaje nakon školske godine 1963./1964. zbog premalog broja učenika[8], a nakon toga ova zgrada dobiva novu ulogu, u njoj je otvoreno rodilište koje je djelovalo do 1980. godine.
Belje, bilo kao vlastelinstvo ili državno dobro, svakako je utjecalo na razvoj baranjske regije, a Tvornica opreme i strojeva locirana u Kneževu svakako je bila važan čimbenik u njegovu djelovanju. Tvornica, od razdoblja Mašinske radionice (1883.) pa do današnje Tvornice opreme i strojeva, bila je najmodernije opremljena i uglavnom je služila za izradu i održavanje i popravke neophodnih alata i strojeva koji su bili pokretačka snaga Belja, a kasnije je svojim proizvodima pomagala i državno, ali kada je počela izvoziti, i svjetsko gospodarstvo.
Osim svoje djelatnosti ista je uvjetovala boljitak života ovog dijela Baranje koje se izdiglo od ostalih baranjskih mjesta, uglavnom ruralnih obilježja. Među prvim baranjskim mjestima dobiva struju, povezano je željeznicom, organizira se zavidan kulturni i obrazovni život, otvara se rodilište, a sve je započelo izgradnjom gospodarske zgrade koja je postala dvorcem klasicističkog stila okružen perivojem oko kojih se počelo izdizati i mjesto Kneževo i gospodarsko središte Baranje punih 110 godina.
[1] Uz dvorac, u doba njegove izgradnje, podignut je prilično velik perivoj. Sadnja drveća i brojnih vrsta voćnjaka započela je 1814., a 1818. zasađene su aleje drvećem iz vlastelinskog rasadnika. Glavna aleja u osi dvorca, kao i ostale na nju okomite, daju perivoju klasicistička obilježja. Unutar pravokutnih polja, određenih alejama i stazama, stvoreni su krajobrazni parkovni prizori. Perivoj je 1976. godine zaštićen na površini od 7 hektara kao prirodna baština u kategoriji ''spomenik parkovne arhitekture''. Na dijelovima perivoja izgrađena je i naša današnja škola sa školskim igralištima.
[2] Dvorac je smješten u samom središtu Kneževa, izgrađen kao jednokatna zgrada klasicističkih obilježja . Tlocrt ima oblik vrlo izduženog pravokutnika veličine 81,30 x 13,10 metara. Zapadno, koje je ujedno i glavno, pročelje okrenuto je prema naselju, a istočno prema perivoju. Središnji, dvokatni dio dvorca s trokutastim završetkom, u širini tri prozorske osi, izdiže se iz osnovnoga i ono čini volumen dvorca. Na glavnom se pročelju pojavljuju ukrasi u obliku plitkog rizalita (jače izraženi dio fasade). Sva su pročelja jednostavno oblikovana, ali se ipak glavno pročelje ističe svojim ukrasima: ulazni portal sa segmentnim lukom, rustikalna obrada prizemlja, dvokatni pilastri na središnjem rizalitnom dijelu te razdjelni vijenac između prizemlja i kata.
[3] Prostorni plan uređenja općine Popovac, Zavod za prostorno planiranje d.d., Osijek, 2006., 54.
[4] Pruga je izgrađena kao uskotračna širine 0,76 m. Isprva, do 1915. Godine na pruzi je vuču vagona vršila konjska zaprega, a kasnije parne lokomotive. Uz teretni promet bio je organiziran i teret putnika.
[5] Jelinović, Zvonomir, Historijski aspekti razvoja prometa na području Baranje, u Tri stoljeća Belja, Dušan Čalić (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986., 98.
[6] Slika u poglavlju Prilozi.
[7]Polić, Milivoj, Sistem informiranja, u Tri stoljeća Belja, Dušan Čalić (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986., 500.
[8] Grubar, Adam i Živković, Petar, Obrazovanje na Belju i obrazovna struktura zaposlenih, u Tri stoljeća Belja, Dušan Čalić (ur.), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1986., 405.