Osnovna škola "Đuro Pilar" Slavonski Brod

MIRELA ŠPRAJC,prof.glazbene kulture

UVOD:

Kako je glazba vrlo značajan dio ljudske kulture, ona mora imati svoje mjesto u općem odgoju i obrazovanju. Nastavu glazbene kulture prožimaju dva temeljna načela: jedno je psihološko, a drugo kulturno-estetsko. Psihološko načelo uzima u obzir činjenicu da učenici u pravilu vole glazbu i da se njome žele i aktivno baviti (pjevati, svirati). Koliko je to moguće, toj želji učenika treba izlaziti ususret, jer njihova dob, pa zatim i škola, nisu samo vrijeme i mjesto pripreme za život, nego su i život sam. S druge strane, kulturno-estetsko načelo polazi od toga da nastava glazbe mora učenika i pripremati za život, tj. osposobljavati ga da već za vrijeme, ali i nakon škole, bude kompetentan korisnik glazbene kulture. U današnjoj poplavi svakovrsne glazbe to je izvanredno važno.

CILJ:

Cilj nastave glazbe u općeobrazovnoj školi uvođenje je učenika u glazbenu kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenoga jezika, razvijanje glazbene kreativnosti, uspostavljanje i usvajanje vrijednosnih mjerila za (kritičko i estetsko) procjenjivanje glazbe.

ZADAĆE

• Učenike treba:
• upoznati (metodički vođenim slušanjem) s različitim glazbenim djelima,
• upoznati s osnovnim elementima glazbenoga jezika,
• poticati na samostalnu glazbenu aktivnost (pjevanje, sviranje)
• zadaća pjevanja pjesama u prvom je redu pjevanje kao takvo a ne (samo) učenje pjesme.
• zadaća sviranja jest sviranje kao takvo a ne (samo) učenje konkretnoga glazbenog komada.
• zadaća slušanja jest razvoj glazbenog ukusa ali i upoznavanje konkretnih glazbenih djela i odlomaka.
• zadaća glazbenoga opismenjivanja je stjecanje samo osnovnih obavijesti o notnom pismu.
• zadaća obradbe glazbenih vrsta i oblika u prvom je redu aktivno slušanje glazbe. Sami su oblici i vrste pritom u drugome planu i verbalno znanje o njima u načelu ne ide dalje od onoga što se može sluhom otkriti na glazbenom primjeru.

NAPOMENA Nastava glazbe mora se odvijati u ugodnom ozračju lišenom svake napetosti. Ako je to ikako moguće, treba napustiti uobičajeni raspored sjedenja u dvoredovima kako bi se učionica doživjela kao slobodan prostor u kojem učenici mogu ne samo sjediti, nego i hodati i kretati se više ili manje stilizirano (plesati, koračati).

Temeljna metoda rada mora biti razgovor učitelja s učenicima - pa i razgovor između samih učenika. Sve što je važno znati, uči se tu, na samome mjestu, razgovorom, ponavljanjem, vježbanjem (pjevanje, eventualno sviranje), koncentriranim slušanjem glazbe. Nastava glazbe mora biti lagana, ugodna aktivnost koja  ne opterećuje učenike. Kod njih treba stvarati dojam kako je dovoljno da budu opušteni da se prepuste djelovanju glazbe i da o tome slobodno razgovaraju s učiteljem kao partnerom.

PJEVANJE:

Pjesme se uče po sluhu.

Naučene pjesme pjevati tako da se gledaju note, radi povezivanja notne slike s kretanjem melodije.

Treba postići lijepo, izražajno pjevanje, jasan izgovor i razumijevanje, teksta, te ostvariti primjerenu glazbenu interpretaciju.

SLUŠANJE GLAZBE:

SKLADBE:

Skladbe se slušaju postupkom aktivnoga slušanja u kojem učenici prate oblikovne elemente, kretanje teme (melodije), ritam, tempo, dinamiku i druge glazbene značajke. Intonacijske i ritamske pojave osvješćuju se na naučenim pjesmama po sluhu - bez ulaženja u teoriju i bez uvježbavanja. Zbog posebnosti ove teme, svaki je rezultat u razredu relativan. Stoga uspjeh učenika u toj temi ne može utjecati na njegov konačan uspjeh u predmetu.

GLAZBALA:

Glazbala se upoznaju na temelju slušanja odgovarajućih glazbenih primjera. Kako bi se osvijetlile sve značajke zvuka pojedinoga glazbala, potrebno je za svakoga od njih imati više glazbenih primjera: Primjeri su ilustracijski i ne moraju se slušati u cjelini, ali se slušanje u cjelini preporučuje ako to raspoloživo vrijeme dopušta. Tada je to aktivno slušanje s aktivnim praćenjem glazbenih sastavnica: melodije, ritma, tempa.

SLOBODNO,IMPROVIZIRANO RITMIZIRANJE

Cjelinu Slobodno, improvizirano ritmiziranje, kretanje na glazbu, ples, sviranje učitelj organizira i ostvaruje potpuno slobodno, vodeći računa samo o njenoj glazbenoj relevantnosti. U ovim aktivnostima važniji je proces od ishoda. Samim sudjelovanjem u glazbenoj djelatnosti kod učenika se izoštravaju pojedine glazbene sposobnosti (intonacijska, ritamska) i razvija senzibilnost za glazbu. Aktivnosti toga tipa imaju i rekreativan učinak na učenike.

GLAZBENI OBLICI:

Glazbeni se oblici upoznaju na temelju slušanja i aktivnoga praćenja predloženih glazbenih primjera. Učenici sami izvode zaključke.

Temeljna metoda: razgovor  tijekom slušanja i nakon slušanja. Primjeri nisu ilustracijski. Izabrani primjeri slušaju se višekratno i u cjelini. Glazbeni se oblici prepoznaju na glazbenim primjerima. Ne uče se definicije.

GLAZBENE VRSTE:

Glazbene vrste upoznaju se tako da se za svaku vrstu upoznaju po dva do tri stavka (broja) - već prema raspoloživom vremenu. Verbalne obavijesti svode se na određenje vrste, na glavne značajke, glavne skladatelje (informativno). Temeljna metoda razgovor  tijekom slušanja i nakon slušanja. Primjeri nisu ilustracijski nego se slušaju višekratno i u cjelini. Ne uče se verbalne definicije.

FOLKLORNA GLAZBA:

Napomena za teme iz folklorne glazbe.

Svi se pojmovi izvode iz slušanja glazbenih primjera po sljedećem načelu: najprije se sluša glazbeni primjer, a zatim se - razgovorom - iz glazbe izvode zaključci. Gdje god i kad god je to moguće, treba se poslužiti i video komponentom, te uvesti i ostale folklorne elemente: običaje, nošnje. Samo se po sebi razumije da će se pjevati pjesme s obrađivanih folklornih područja. Učenici moraju znati prepoznati glazbu prema folklornoj pripadnosti, na glazbenom primjeru opisati značajke, te prepoznati glazbala po zvuku i opisati ih prema slici. Znanje učenika provjeravati isključivo uz upotrebu glazbenih primjera!

MIRELA ŠPRAJC,prof.glazbene kulture